Danski Rangleklods poznati su domaćoj publici s Inmusic festivala otprije dvije godine. Tada su bili ženskomuški duo i nekako na početku karijere. I danas su muškoženski duo s par godina rada iza sebe, nekoliko ep-ova i drugim albumom koji je upravo objavljen. Po već poznatom receptu uz pomoć kompjutera, sintova i raznih elektronskih pomagala Rangleklods sviraju neku elektronsku mješavinu svega i svačega, koja je u najboljim dijelovima relativno zanimljiva, a u najgorim prilično dosadna. To je muzika koja je preexperimentalna da bi se ubacila u neke trip-pop obrasce, ali i previše pop da bi je prihvatili pod experimentalnu muziku.

Prema nekom nepisanom pravilu, koje se pojavilo tijekom slušanja albuma, pjesme koje pjeva Esben Andersen, zanimljivije su što zbog sličnosti u boji glasa i teatralnoj interpretaciji s Davidom Sylvianom (Broke), što zbog podloge koja nas ponekad vodi prema radovima ovog velikana (Happy in the Gutter).

S druge strane pjesme koje pjeva Pernille Smith-Sivertsen malo su prihvatljivije širem puku međutim tu nema razlike da li se bend zove Mø (Degeneration), The XX (Tricks) ili nekako drugačije. Sve je ravno i isto.

Ipak, zbog pjesme Schoolgirls, koja se svježinom odvaja od ostatka materijala i čini se da bi im trebala biti linija vodilja u daljnjem razvitku, a prvenstveno zbog istoimenog spota, album zaslužuje prolaznu ocjenu i nadu za boljim sutra.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 10/05/2015