S prve dvije tugaljive uvodne pjesme "Odsutan" i "Na drugoj strani medalje" svaki slušatelj bi pomislio kako će se album odvijati u retrospekciji post-grunge manira Pearl Jam. Vokalist Vinko Ćemeraš očito brije na Eddie Weddera i njegove stare maliganske furke o razlomljenim emocijama propalih veza i brakova u kojima je ženskoj strani najjednostavnije reći kako joj je partner pijandura i grubijan, dok se muška strana pravda s pomanjkanjem ljubavi i razumjevanja. No, samo ime benda će opet asocirati na neki angažirani punk hardcore kojeg ovdje doduše nema u tematskim sferama, ali ga ima u žanrovskom glazbenom spektru pjesama "Glavom kroz zid" ili "Alisa u zemlji čudesa" dokazujući s pravom da je izvorni grunge bio uistinu mješavina mnogih rock/punk fahova uključujući i oldschool blues-rock style danas pomalo zaboravljenih velikana Creedence Clearwater Revival koji se samima po sebi prepoznaju u dvodjelnoj "Runner" s prizvukom čuvene "Suzie Q".
Sve ovo ide u prilog ovog benda iz Čapljine koji je na neku pomalo nevjerojatnu foru uspio dobiti pare od poglavarstva općine za snimanje albuma, a kako stoji na ovitku cd-a, pripomogao im je i fra Mile Vlašić što opet insinuira na christian-rock spiku, sve češću pojavu kod alternativnih rock bendova i izvođača. Ma, hvala Bogu da je tako. I da 'odozgo' ipak netko s 'putrom na glavi' prepoznaje kako r'n'r ipak nije sotonistička frakcija, već medij kojeg razumiju milijuni ljudi i bolje se u njemu snalaze nego li u repeticijama suhoparnih molitvi i klasičnih ceremonijalnih euharistijskih obreda. U tom pogledu frustrirana pjesma "63" govori o dodiru s nebesa, ustvari, negdje 'odozgo' i zbog kompleksnije strukture, te lirske poetike u kojoj se prelama i pakao i raj i ljudski grijehovi imajući vrlo dobre izglede za hit. Razbludna, a u principu klasična r'n'r priča "Trampolin" sa solidnim hard-rock/grunge riffovima (gitara Mateo Nikše, bas Marinko Vego, bubnjevi Mile Nikše) i fabulom o seksu i emocijama ('ti si skakala po meni ko da sam trampolin/... ja popizdim, zar ne vidiš u glavi svašta mi se događa?), te neki 'prostački' ispadi 'zajebancija', 'jebi ga' (u spomenutoj "Alisa u zemlji čudesa") odvlači ovaj bend u daleko radikalnije vode od onih kada su rock bendovi samo zbog nekih benigno loše subjektivno protumačenih stihova bili smatrani od klerikala otpadnicima društva. Vratimo li se samo u 60-te i The Beatles su smatrani sotonistima, primjerice zbog stihova 'želim te primiti za ruku' ("I want hold your hand"), hahaha! Ma ima li što ljepše kad se dvoje ljudi voli?

Ovdje nema takvih plitkih i naivnih stihova već senzibilne muške rokačine koja je odavno prevazišla stereotipne tabue koje je valjda i konzervativno opozicijska katolička religija što, navodno pred svojim stadom živi u strogom celibatu (moš' si misliti) usvojila kao normalni komunikacijski proces između muškarca i žene. Album u svojoj osnovnoj komponenti govori o neskladu da se sranja stalno događaju u onome u čemu je čovjek najbolniji, te premda niti ime benda, a niti naziv albuma nisu uistinu nikakvo novo čudo, ova cijela priča i zvuk kojeg su pokazali Hercegovci na 40 minuta imaju dubinu samospoznaje stvarnosti života. Laik će album možda otpisati zbog tanke produkcije, ali svaki dovoljno kompetentan stručnjak uopće ne bi trebao ulaziti u takve predrasude. Momci su napravili sjajne emotivne pjesme od kojih se slobodno može i ispustiti poneka suza gorčine sukobljavanja sa stvarnošću da je sve manje ljudi u kojima postoji ljubav. Zato se sranja i događaju.

I omot cd-a je odličan. Siva apokaliptična slika razrušenog metropolisa ko stvorena za neki black metal/gothic/post-industrial fazon. Danas je zbilja malo toga lijepo u ovome svijetu. Ovi momci iz Čapljine imaju svoju post-grunge spiku i jako dobro su je prenjeli u zvuk, stihove, te posebno u vokal. Uvjerljivi su i čvrsti.

Naslovi: 1.Odsutan, 2.Na drugoj strani medalje, 3.Mind through the desert, 4.Glavom kroz zid, 5.Runner, 6.63, 7.Trampolin, 8.Alisa u zemlji čudesa, 9.For Mrs.White, 10.Time traveller

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/04/2015