Ako spadate u krug ljubitelja klasičnog sludgea, pogotovo smatrajući da je vrhunac ovog floridskog četverca postignut na prethodna dva albuma, drugom "Meanderthal" (2008) i trećem "Harmonicraft" (2012), ovaj novi, četvrti po redu vam nikako neće dobro sjesti. Razlog je 'pop' narav s transparentnom žanrovskom potkom na više razina. Naime, nakon evo točno 10 godina karijere balansiranja između stonera, sludgea i dooma vješto izbjegavajući striktnu metal kategoriju frontmen i gitarist, gay orijentirani Steve Brooks i kompanija su odlučili razvodniti teški zvuk na plesnije i jednostavnije kompozicije uronjene u minimalistički alternativni rock.

To se doduše ne primjeti na prve dvije uvodne pjesme, izuzetno nabrijanom sludgeu "Annihilation affair" koji prati njihove uobičajene reference sa solidnim gitarskim psycho- ekspresijama i ultrabrzo galopirajućoj "Bishop in arms" u kojoj se bubnjar nalupao skoro hardcore tempova do iznemoglosti, pa recimo niti u tromom post-grungeu "Minions" s prepoznatljivim cakama ranog Soundgardena uključujući i fazu "Badmotorfinger" (pred samim koncem albuma vrlo slična je i "Barrier hammer"). No od četvrte "Loose men" stilske frakture postaju kristalno jasne. Svira se rasplesani alternativni žestoki rock, čvrstine prvih The Strokes i Hives, a to je poprilično daleko od sludgea i stonera. Osim toga, Brooksov vokal koji inače nikad nije bio u growlovima sve je bliskiji Perry Farellu (Jane's Addiction, Porno For Pyros), pa je očito da i u tom pogledu teži transparentnijem tretmanu. Pjesme poput plesne "Blasted", tromih "No servants" i "Believe it" su mogle biti dio bilo kojeg alter rock albuma unazad posljednjih 20-tak godina uključujući i posve drugačije bendove poput Girls Against Boys, Fugazi, Killing Joke, pa i žešćih Interpol i Beta Band što umnogome govori da su kreativnost usmjerili s poticajem u melodičnost i moguću 'pop' tranziciju u ono istinski nealternativno, a i posve neinovantno što na zadnjih nekoliko albuma rade QOTSA i sve one frakcije nekadašnjih Kyuss. Ipak, posljednja naslovna "Restarter", ako do tada niste shvatili kako se kod Torche voda namjerno tjera uzbrdo, kopira pljunuti sistem klasičnog minimalističkog rocka The Velvet Underground, Joy Division, The Fall, Wire, kraut-rock shema i inog prangijanja 2-3 akorda u nedogled s ciljem da duljina postane bitnija od tehnike. Pjesma je vrlo dobra, no traje skoro 9 minuta i osim plesno nabijenog tempa, te vrlo zgodnih shoegazerskih tremola ne donosi nikakvo iole veće uzbuđenje u širim razmjerima. Može poslužiti tek samo kao kratkotrajni hir, ono vau čovječe kakvu su pjesmu napravili, no takvih uistinu 'na kile i tone' rade The Fall već skoro 40 godina pa nitko zbog toga ne radi nikakve spektakularne hvalospjeve. Zna se što Mark E.Smith s kompanijom radi, ne?



Jasno je da Brooks želi osvježiti stil i uvesti ga u neku novu epohu, te da je po prvi puta suočen s velikim i razvikanim alternativnim izdavačem kod kojeg je, nevjerojatno za prošlost Relapse Records, dobio zeleno svjetlo. Teško je povjerovati da bi Relapse ovakav bend htio objaviti prije 10 ili više godina kada su vladale sasvim drugačije, brutalnije i paradoksnije strukture, no ovaj 'pop' Torche danas im može jako dobro popraviti budžet zbog mnogih vrlo važnih činjenica vezanih uz LGBT populacije širom svijeta, kao i sve prisutnije monolitne retro sheme pjesama u kojima je sve manje bitna originalnost, a još ponajmanje autorska kompleksnost. Sve u svemu, "Restarter" je od početka do kraja pop pjesmarica lišena gordih lirskih poema s još uvijek donekle žešćim zvučnim karakteristikama, prelaz je benda u pristojno veliku etiketu koja još uvijek nema baladičan odnos prema rock/hardcore/metal pjesmi, no neodoljivo asocira na onaj prelazak R.E.M. kada su potpisali za Warner Bros., objavili hitoidno proslavljeni album "Green" i postali velike zvijezde. Samo, ovdje se ne nazire niti jedan posebno potencijalan hit kojeg bi neki današnji seljo-beljo vrtio na komercijalnom radiju. Trebati će proći dosta vremena da se ukapira 'šlageraška' pop struktura "Restartera".

Naslovi: 1.Annihilation affair, 2.Bishop in arms, 3.Minions, 4.Loose men, 5.Undone, 6.Blasted, 7.No servants, 8.Believe it, 9.Barrier hammer, 10.Restarter

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/02/2015