Možemo mi razglabati koliko hoćete o tome da je Ripper egotriper, da ne zna pjevati, da su mu (rani) textovi tipično adolescentsko izdrkavanje ("tiru riru na klaviru" i sl.), ali objektivno gledano, recite mi jedan bend koji je u ovim našim jadnim uvjetima izdao svoju biografiju i to od pera jednog od danas najeminentnijih i meni osobno najnormalnijih rock kritičara, napravio odličnu (kazališnu) turneju ("Fenomenalan dan"), osmišljenu i scenski i glazbeno na kojoj je svirao samo posljednji album koji su tada promovirali ("Bog" + dvije stare stvari, novih aranžmana), ne obazirući se na slavu starih hitova (poprilično hrabro, don't u think?) te koji je na novom albumu surađivao s veličinom US indie glazbe kao što je Dave Friedmann (Sparklehorse, Mercury Rev, The Flaming Lips)? Dakle?

Novosti od odličnog prethodnika, i meni do sada njihovog najboljeg i najzrelijeg projekta imena "Bog", su velike. Dubravko Ivaniš Ripper je (p)ostao samo Dubravko Ivaniš, ujedno je ušao u bračne vode s prekrasnom Yayom što je odn. će utjecati na njega i kao osobu i kao autora, te je ponovno došlo do promjene članstva (od starih članova ostao je samo Borščak na basu, a na albumu su radili i braća "Svadbas"). Album "Drveće i rijeke" je bio najavljivan na njihovom sajtu još davno, i to kao dupli, a čak je bio i raspisan natječaj za cover albuma, no rad na njemu se jaaaako odužio, a kada ih vidite kako komplexno izgledaju uživo, znati ćete i zašto.

Razdvojiti Ivaniša kao osobu i Ivaniša kao autora je vjerojatno mnogima poprilično teško. Znam ljude kojima su Pipsi (bili) dobar bend, ali Ripperov gallagherski pristup im je uvijek išao na k****. Osobno, još od njihovih početaka sam pročitao negdje njegovu izjavu kako veliku većinu vremena on ima migrenu pa od tuda takva namrgođena faca, a kako se trudim živjeti po motu "live and let live", nikad mi njegov nastup nije posebno smetao. Jer, u konačnici, treba mu se priznati da je skroz iskren, bez prevelikog glumatanja (furka je druga stvar, i to ima svatko od nas, u većoj ili manjoj mjeri, više ili manje svjestan toga) što je na šovbiznis sceni, morate priznati, poprilično rijetka pojava. Primjetimo odmah i malo licimjerstvo: kada je Nirvana na svojem Unplugged albumu isticala i pozivala na svirku svoje uzore, svima je to bilo simpa kako tako veliki bend to radi. A zaboravlja se da Dudo to radi od početka karijere (i Bogović i Elvis i Rundek, a na ovom albumu citati Zvonimira Krstulovića i kultnog Ede Popovića). A ne bi trebalo.

Za novi album sam čuo po najavama da je puno mirniji i intimniji od njihovih prethodnika, i time se logički nastavlja na "Boga", no nešto ovako moram priznati da nisam očekivao. Pipsi su danas miljama daleko od "Krumpira", "Ljeta 85te" i "Marsa napada", koketiranja s Oasis ili Beckom, a onu pjesmu s imenom jednog našeg nogometnog prvoligaša da ni ne spominjem. Jer niti oni ju ne spominju. Pipsi su danas glazbeni složenac Radioheada, Friedmannovih bendova, Darka Rundeka, Svadbasa, a Yayino pjevanje donosi još jednu novu dimenziju cijeloj priči. Zapravo, Rundek je ono što se meni osobno čini kao keyword - Ripper je još davno priznao da mu je on dječački idol, često je i pjevao baš na tipično rundekovski način, pa s njim i ostvario suradnju u songu "Plači" na albumu "Fred Astaire", a sada se okreće i Rundekovoj glazbi. Iznenadio me i prvi singl "Porculan" - za ripperovske prilike neobično normalan (i prekrasan!) text i ono što mi se čini kao prvo pravo Ripperovo pjevanje, čega će na albumu biti još...

Album otvara prekrasan instrumental "Dobro", baš ono što je "Vidaj" bio na "Bogu", a nastavlja se "Susjedima", glazbenom slikom zadimljenog jazz bara u kojem praše stari majstori, s bučnim, tipično svadbaškim ispadom, u 3:47 minuti. Tu je još i rundekovska laganica "Baka Lucija", mračni klavirski intro u "Vjetar" gdje se na albumu po prvi puta pojavljuje i Dudina bolja polovica (solo i u "Kako funkcioniraju stvari"), te jednostavno krasna i tako ljetna "Mrgud, gorostas i tat". "Bajka" je možda glazbeno najzanimljivija - sadrži i cello i puhače i klavir i iz trenutka u trenuatk prebacuje se iz atmosfere mira u atmosferu paranoje, a nakon nje dolazi osobno najdraži dio albuma: "bez nje ja sam nakaza / ohola i mutna prilika / bez nje ja ne pulsiram / lomljiv ja sam porculan" ("Porculan"). Utjecaj Jure i Pavla, ili mi se samo čini, ali tu igraju još 3 instrumentala ("Lula s dedom", "Glavom pod vodom", "Spava"), a prije posljednjeg, album zatvara "2x2", stadionska laganica za paljenje upaljača i pjevanja iz sveg grla (a uživo je to čuti vrlo dojmljivo, ne pričam napamet).

Ovaj CD je zasigurno njihova najzaokruženija priča, vjerojatno čak i od njemu odličnog prethodnika koji je imao i lakše i žešće momente. I iako je taj prethodnik, pun dobro pogođene nostalgije, ali bez patetike, kao i poruka o "here & now" situaciji, dugo putovao kroz mene do one male kutijice u kojoj se čuvaju one posebne stvari, čini se da je i "Drveće" na dobrom putu. Da li će stići tamo, ipak je još prerano govoriti...

I znam da će ovaj text teško promijeniti nekoga tko Pipse ne voli i da ću se i dalje klati oko njih s momcima s kojima se i inače oko njih koljem, no ja sam svoje rekao, pa da na kraju ne psujem i spominjem pucanje jednog moje organa, vi dalje kako znate.

Za fanove napominjem da se nedavno prodaji pojavilo i limited izdanje albuma sa 4 video spota i dokumentarcom o snimanju albuma u šumi kod Davea. Ostali ovako i onako neće čitati ovaj text.

sale // 07/07/2003