Pojam "one hit wonder" obično se upotrebljava u muzičkoj industriji za izvođača koji je postao i ostao poznat po samo jednom jedinom singlu. Taj pojam ne definira da li je to i izvođač koji nakon tog jednog singla snimi dvanaest (12) više manje uspješnih albuma.

Takva je situacija s britanskim The Charlatans. Zabljesnuli su s The Only One I Know, singlom iz 1990, koji čak nije bio ni uključen u izbor za prvi album, i nakon toga, koliko god se trudili i imali odlične pjesme, nije im nikad uspjelo izaći iz sjene tog singla.

Ni danas, dvadesetpet godina kasnije, nakon spomenutih dvanaest albuma i dosta nesreće koja ih je pratila po putu (dva umrla člana), s pjesmama s albuma "Modern Nature", neće dostići uspjeh tog singla, no mogu reći (a preslušao sam sa zanimanjem sve njihove dosadašnje) da imaju najbolji album, nakon albuma "Some Friendly" iz 1990.



U Talking in Tones, koja otvara album, telepatski se obraćaju ne tako davno preminulom bubnjaru Jon Brookesu, u finoj pjesmi sa soul grooveom i dosta elektronskih elemenata, inače ne toliko uobičajenih za njihovu glazbu. No, njihove prepznatljive klavijature, koje je nakon smrti Rob Collinsa preuzeo Tony Rogers, tu su negdje u pozadini i daju do znanja da su The Charlatans spremni nastaviti dalje. Da je bilo koji bend na svijetu snimio ovu pjesmu, bila bi hit i vjerojatno jedna od njihovih naj pjesama, ali TheOnlyOneIKnow prokletstvo još traje.

Moglo bi se osloboditi uz Come Home Baby. Teško, ali bi moglo. Odlična midtempo pjesma, koja "poludi" u sredini i uz prepoznatljive klavijature preplavi prostoriju optimističnim zvukom.

Uz ove dvije izvanserijske pjesme, ostatak materijala vrlo je blizu tom izrazu. So Oh podsjeća na najbolje dane Madchestera, Let The Good Times Be Never Ending ima u sebi potrebnu dozu pozitive i tjera na ples, pogotovo u lagano psihodeličnom srednjem dijelu, i uz malo sreće mogla bi postati veliki ljetni hit i vratiti The Charlatans na zaslužena mjesta na ljetnim festivalima (a možda ih, nakon šest godina, dovede ponovo i u RH). I tako bi za svaku pjesmu mogao naći neku crticu, koja ju označava i čini dobro. I već dugo mi se nije dogodilo da sam jedva čekao da završi album, kako bi ga ponovo mogao preslušati. I ponovo, i ponovo...

Ovaj album označava veliki povratak The Charlatansa na scenu i ja im želim da snime još puno ovakvih albuma.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 09/02/2015

PS: Obavezno slušati: Come Home Baby, Talking in Tones