Treći album škotskog benda Travis, "The Invisible Band", nudi 50-tak minute kvalitetne pop-rock glazbe (iako je to stilski gledano, kažu kritičari, klasični britanski "trade-rock") koja nije samo one summer hit već i ima određenu kvalitetu, a catchy zvuk bi mogao privući i ljude kojima to nije primarna glazba.

Sam zvuk već na prvo slušanje priziva neke druge bednove, no još uvijek imaju izraženu svoju osobnost, prvenstveno putem osjećajnih textova i karakterističnog vokala Francisa Healya koji na momente "vuče" na Robbia Williamsa. Većina pjesmama na albumu je podjednake glazbene kvalitete, tako da "The Invisible Band" djeluje kao jedna mala slatka priča. Osim singlova "Sing" i "Side" (dva vrlo efektna video spota - food fight u "Sing" i vrlo dobro spajanje glazbe i priče u "Side"), moji osobni favoriti su "Pipe dreams", pomalo beatlesovska "Flowers in the window", "Last Train" (pop verzija Radioheada u vrijeme "The Bends"), "Afterglow" (onaj zvuk gitare opet priziva radijske glave, ovaj put iz razdoblja okej kompjutera) i jednostavno prekrasna ljubavna "The Humpty Dumpty Love Song" (All the kings horses and all the kings men / Couldn't pull my heart back together again / All the physicians and mathematicians too / Failed to stop my heart from breaking in two).

Nevidljivi band nam nudi male slatke stvari koje vam vrlo vjerojatno neće promjeniti život, ali će ga uljepšati, barem na moment. A nije ni to mala stvar.

ocjena albuma [1-10]: 7

sale // 01/11/2001