Neke članove Mašinka, kao i njihovu glazbu upoznao sam prije par godina zahvaljujući zajedničkom prijatelju Duletu koji je tad radio kao konobar u Sizifu, lokalnoj birtiji kod Kvatrića. Znam da mi je tad Dule poklonio cd sa snimkama grupe. Sam naziv benda objasnio mi je kao nešto što ima veze s nabijanjem janjaca na kolac. Snimke su obećavale, iako je tu bilo svega, u par pjesama je bilo melodije, one koja čini glazbu kvalitetnom, a bilo je i onog jeftinog tvrdog hc-a "trese, lupa, udara" kao katarza koju svaki kvalitetan bend mora proći. A Mašinko se ovim albumom odmah uspeo u sam vrh domaćeg punka. A naznake toga su bile prisutne već na prošlom splitu s Frakturom mozga. Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše izašao je na gramofonskoj ploči (uz koju dobijete i društvenu igru) kao i besplatni daunloud na bandcampu. Sve ono što punk rock čini zanimljivim, kao himničnost, eksplozivnost i energija, protkano je kroz svaku pjesmu ovog albuma. Zanimljivost Mašinka je i u tome što imaju tri gitare, što vjerujem samo pojačava spomenutu energiju. I svaku pjesmu bez problema već nakon prvog refrena pjevušite zajedno s njima. Čak i kad pjesme imaju ljubavni karakter ("Oči boje suzavca") oni uspješno izbjegavaju sladunjavost, gurajući u prvi plan zafrkanciju i pjevni refren. U nekim pjesmama posudili su sitne dionice od poznatijih i priznatijih grupa, nešto slično kako Gimme Gimmes rade u svojim obradama obrada. Dvije koje su u cijelosti posuđene su "Gotova stvar" od Mikrofonije i "Pobuna" Debelog precjednika. Prva u sebi ima i elemente Codyjevih Lillingtonsa i Teenage Bottlerocketa, a "Pobunu" su u odnosu na original, zahvaljujući trima gitarama, za klasu sofisticirali. Jedna od nespomenutih posuđenih solo dionica čuje se u pjesmi "Djevojka za pobjede" gdje je kao predložak uzet završetak pjesme "Blues južne pruge" Atheista (koji su pak dio te pjesme posudili od The Clash). "Kad vjetar kaže stani" sam doživio kao "Kad sunce opet zađe" nove generacije i vjerujte mi, na koncertima Mašinka publika preuzima to jednako jako kao što su to neki bivši klinci nekad radili na koncertima Idijota.



Ono itekako pozitivno je što su psovke i banalan riječnik na ovom albumu gurnute u drugi plan, te se itekako pazilo na kvalitetu teksta. Opet, u rijetkim situacijama kad je psovka dio refrena, kao u "Bumerang (jen-dva-tri)", to je izvedeno toliko pozitivno da ne možete zamisliti bilo koji drugi izbor riječi. "Stanje nacije" govori o stanju našeg društva, punkerski jasno precizirajući i reflektirajući današnju situaciju. "Dolje na dnu" se tu savršeno prislanja, dok "Nešto novo nešto divlje" (za koju je snimljen i spot) nudi najbolji bijeg iz takve situacije. Naravno, bez alkohola se u nekoliko pjesama nije moglo, ali drago mi je da ne postoji kao glavna tema u svakoj pjesmi. Možda i najveći dokaz odrastanja benda.

Sjećam se eksplozivnosti koju su imali Dropkick Murphys kad sam ih gledao ove godine u Zagrebu. Baš tako, samo bez dodataka irskih instrumenata zvuče Mašinko. I prava je šteta što im nisu bili predgrupa. Naravno, ne treba zaboraviti i usporedbu s najvećim majstorima melodioznog punka, NOFX-ima. Oni su sličnu igru s riječima naziva albuma ponudili na Punk in drublic. I koliko je taj album lansirao NOFX-e u sam vrh, jednako je i Mašinkov predmet ove recenzije špica najoštrijeg vrha. I vjerujem da je samo pitanje trenutka kad će doći i do rasprodane Tvornice, pa čak i većih prostora.

Kad album stigne do kraja, bez problema možete sebi reći da ste nakon dugo vremena preslušali ultimativnu punk rock ploču. Onaj album koji iz undergrounda napada kompletnim arsenalom. Tako nešto zadnje su mi priuštili Pasi i njihov epohalni cd, Reci mi da li te boli. Mašinko je taj put nastavio. Postoji li veći kompliment za Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše? Ja ga bez pardona potpisujem kao novo remek djelo domaćeg punk rocka.

Naslovi: 1. Glečeri, 2. Kafe bar Faust, 3. Oči pune suzavca, 4. Kad idemo van, 5. Kada vjetar kaže stani, 6. Gotova stvar, 7. Nešto novo nešto divlje, 8. Jedne noći u ponoć (pjesma zajedništva), 9. Odzvanjala je pjesma, 10. Bumerang (jen-dva-tri), 11. Stanje nacije, 12. Dolje na dnu, 13. Djevojka za pobjede, 14. Pobuna, 15. Pogledaj me u oči

ocjena albuma [1-10]: 10

jura // 03/01/2015