U suradnji s Balkanrock Records hrvatski auditorij preko Slušaj najglasnije ima priliku upoznati moguću najnoviju atrakciju ska-punka s neprikosnovenim atributima koji se nameću mnogim potencijalnim hitovima.

Kontras su višeljudni bend iz Niša. U proširenoj sekciji ih ima čak sedmero, imaju odličnu duhačku sekciju koja obogaćuje melodične i vrlo efektne dionice, a nastavak su benda KZP koji se preimenovao 2012. godine. Gitaristi su također izuzetno fleksibilni filajući brojne tehničke vještine ne mimoilazeći melodije i solaže uz gomile riffova i ska legata, odnosno svirački su kao kompletan bend potkovani od A do Ž. Pjesme su im nabijene prijeko potrebnim punkerskim adrenalinom s akcentom na oi! punk, a tekstovi, naravno, na srpskom jeziku donose pregršt angažiranih stavova s neskrivenim komičnim i crnohumornim kolopletom stihova.
Kako su već prilično matori i jako dobro pamte Jugoslaviju, upućeni su u sve ovo zbrda-zdola društveno-socijalno i političko st(r)anje s totalno porušenom ekonomijom u bezizlaznoj situaciji gdje nema niti trunke zdravog optimizma, oni kroz ovaj album ispleću priču najjadnijeg i najbijednijeg sloja društva kojeg ima najviše i na kojeg vlada samo računa kada treba zgrabiti pare pod krinkom demokratski obaveznog čina kako god da se zove. U principu, zna se, to je obična pljačka, ništa drugo. Bijesni su, gotovo žedni njihove krvi, između redaka se osjeća poziv na revoluciju koja se konspirativno kuje tamo negdje pored šanka uz brdo gajbi piva, te znakovito naglašavaju patriotizam i nacionalizam u svojstvu pozitivnog svjetonazora. Da se ne bi krivo razumjeli, nacionalizam nije negativan stav, uostalom, pobogu, zašto bi bio, zar Ameri, Švabe, Japanci i Englezi ne uzdižu svoje nacije iznad svega, sve dok to ne prerasta u mržnju, zavist, omalovažavanje, te u one neonacističke razmjere kojima smo svjedočili početkom 90-ih. Kontras imaju humane postavke uperene ka čitavoj naciji i kroz gorde refrene, te poneke humoreske javno kritiziraju pomodarstvo, glupane, tikvane, metroseksualce, duhovne pederčine (stvar "Moda") i opću socio-političku žabokrečinu formiranu medijski nametnutim sistemom. Takve osobito angažirane pjesme su "Minut ćutanja", "Naša braća" (o Kosovu) i "Nema predaje". Elem, ljudi su sa zdravim mozgom koje itekako brine ovaj današnji svijet, frustrirani su odlijevom sposobnih ljudi u inozemstvo (uvodna "Ostajte ovde"), nezaposlenoću, besparicom ("Nešto biće", "Neću da budem") i sustavno se othrvavaju porivu besciljnog otupljavanja svijesti ("Amsterdam"). Između svega toga pronađe se i sentimentalni komad "Prozor" s pogledom u neoskvrnjeni dio djetinjstva, te ubjedljiva koncertna himna "Oi, oi, oi", dok se potencijalnim hitovima nameću one koje striktno govore o maliganskim sklonostima i zabavi - "Bleja" i "Šankerska" s obzirom da otprve 'sjedaju' u uho.



Album je zavidne duljine (skoro 50 minuta), solidne produkcije pod čem se smatra daleko boljom od one Hladnog Piva s početka karijere i svatko će na njemu pronaći svoje osobne favorite između čak 15 pjesama. Ako se traži zabava i poganje - ima je u izobilju, a ako se potencira daleko bitniji segment socijalizacije u punku, to je ovdje daleko konkretnije izraženije od mnogih razvikanih punk bendova iz regije. Sve u svemu, album bez ijedne greške, felera, falširanja, te loše ili nekakve 'sumnjive', neiskrene pjesme.

Naslovi: 1.Ostajte ovde, 2.Bleja, 3.Ulica, 4.Amsterdam, 5.Nešto biće, 6.Neću da budem, 7.San i java, 8.Naša braća, 9.Prozor, 10.Oi, oi, oi, 11.Šankerska, 12.Marica, 13.Minut ćutanja, 14.Moda, 15.Nema predaje

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/12/2014