Ovo se nekad zvao domaći heavy metal kojeg kritičari magazina Džuboks nisu nimalo cjenili, a ja sam im kao klinac vjerovao. Nekad bi dobili minornu ocjenu od uvažene art-rock gospode, vjerojatno bi ih i ispljuvali jer su živjeli u sasvim drugačijem svjetonazoru, ali današnje predispozicije rocka su sasvim drugačije i opravdano treba ovakvih bendova koji unatoč nekoj 'lošoj' bivšoj karizmi stila ipak imaju nešto za reći. Vulkan su zagrebački trojac Mario Zidar (gitara, ex-Prljavo kazalište), Robert Jurčec - Muha (bubnjevi) i Zlatan Ćehić - Ćeha (vokal, bas ex-Divlje Jagode, TRIX) koji su na ovome debiju napravili nekoliko fantastičnih pjesama na stihove starog provjerenog lisca Anto Tonija Jankovića, prvog pjevača Divljih Jagoda koji je nezasluženo 'otpušten' 1982. nakon jako dobrog, ali prilično degradiranog albuma "Stakleni hotel" djelomice i zato jer po imageu nije odgovarao Zeletu. Zna se, umjesto njega je došao Alen Islamović, motori, čarobnjaci, vatra, konji i sva ona komercijalna čudesa koja su se brojala u platinastim nakladama.

Okey, Vulkan su sabrali jako dobru pjesmaricu koja više nije heavy metal, već hard-rock mada u gitarskim riffovima Zidara postoje reference škole NWOTBHM-a, ranih Iron Maiden, Judas Priest, Saxon, ali ponajviše AC/DC i mnogo toga što je ustvari prethodilo metalu. Zvučno su negdje otprilike u kasnijoj fazi 70-ih kada su se žanrovski teži bendovi dijelili na ekstremnije i blaže, poput recimo Led Zeppelin, Deep Purple i Blue Oyster Cult s jedne, a gomilica NWOTBHM s druge strane. Priča koju Vulkan stacionira na ovome prvijencu je uobičajena žudnja napaljenog muškarca na strastan seks s mnogo romantike i pozitivizma naglašenog mačoidnostima klasične bajkerijade. U igri su snaga, gas, vulkan, (odlična uvodna "Vulkan": 'probali su sve da me slome, da me pokore, ali ja sam kao metal, slomiti se lako nedam'), opozicija ka narodnjacima i turbo folku ("Turbo blues": 'ti bi tamo znam gdje turbo udara, trese i zamara'), Harley motori ("Rozi"), obostrano i normalno prijateljstvo lišeno bilo kakvih LGBT insinuacija ("Budi prijatelj moj") i mnogo ljubavnih epizoda u iznimno pozitivističkim izdanjima.



Nekad su ovakvu fabulu albuma goropadno napaljeni kritičari smatrali šovinizmom i pretencioznošću isključivo zbog gordih heavy/hard riffova, međutim, to je sasvim pogrešan stav. Danas se klinci, balavci i gomila hipstera bahate sa sasvim drugačijim bedastoćama naglašavajući nevjerojatan ego-trip i neupućenu kompetentnost često izvrgavajući ruglu sugovornika i omalovažavajući socijalni, društveni i intelektualni status u želji da ispadnu 'no.1', no kod ovih 'Vulkanaca' to je obrnuti proces. Oni govore, pjevaju i sviraju iskreno, jako žestoko (da su žešći ne bi nimalo smetalo), te vraćaju vjeru i nadu u neka jako lijepa vremena kada su žene voljele svoje muškarce i kad je r'n'r bio uistinu mjuza za strastan seks. Ima Vulkan odličnih pjesama na ovih 35 minuta albuma koji prođe praktički 'u trenu'. Naravno, ako razumijete taj svjetonazor običnog, normalnog hard/heavy rockera sa stavom prije pojave punka. Ništa osobito mudro, ali jako jezgrovito i potpuno jasno. Palac gore!

Naslovi: 1.Vulkan, 2.Turbo blues, 3.Treba mi tvoja ljubav, 4.Rozi, 5.Ako nam ljubav izgubi sjaj, 6.Ja nisam tvoj, 7.Budi prijatelj moj, 8.Lud napaljen, 9.Otkud ti, 10.Svjetlo na kraju puta

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/11/2014