Popraćeni odličnim kritikama i recenzijama, ovi engleski thrash metalci iz Peterbourgha (istočna Engleska, 120 km sjeverno od Londona) slove za bend kojeg se ne smije propustiti. Osnovao ih je 2002. Gizz Butt, renomirani gitarist s poduljim spiskom suradnje poput English Dogs, War Dance, Janus Stark, The Prodigy, The Destructors, Sabbat... U toj prvoj postavi svirao je Gavin King iz Fields Of The Nephilim. Današnji bend čine James Cluer (vokal, gitara), Drew Markwick (bas) i Harri Wright (bubnjevi). Njih trojica su došli nakon potpunog remonta postave 2009. goodine.
Ovaj četvrti album radila je provjerena ekipa - miksao ga je Scott Atkins (znan po radu s Cradle Of Filth i Amon Amarth), a mastering je obavio u Abbey Road studiju Steeve Rooke. Ne znam jel' to neka šala, no u pressu uz njegovo ime stoji da je surađivao s The Beatles, Wings i Status Quo... Kritika se mahom složila da je ovo ubjedljivi vrhunac karijere benda koji je složio sijaset moćnih i različitih pjesama što frcaju uzbuđenjima i tematskim opservacijama o devijacijama u ljudskim normativima ponašanja. Najčešći motiv se nalazi u sveobuhvatnim, općenitim pojmovima kao što su sloboda, ignoriranje, negacije vrijednosti, nepredvidljivost, te razmatranje funkcionalnosti života u opozicijski raslojenom društvu. Dakako ne nedostaje niti emotivnih preokupacija, no one su uronjene u dubinu lirike kao lajt-motiv, najčešće kroz turobnost i neoptimističnost kada sve vrednote propadaju zajedno s duhovnom snagom ljudskosti odakle je i izvučen kontekst samog naziva albuma.

Najreprezentativnije pjesme se gibaju složeno. "Rise up and start" odmah udara u glavu poput najbolje Metallice u relativno umjerenom tempu iz cirka faze "Master Of Puppets" gdje se ističe odličan Cluerov režavi 'clean' vokal i kompleksna gitarska Buttova svirka, a ne nedostaju niti upečatljivi breakovi, šusevi i vrlo rijetki blastbeatovi koji su smješteni tek samo kroz intervale u bubnjarskim ili aranžmanskim prelazima. Melodičnost koja se ne može osporiti, kao niti dramatičnost nastavlja se u "Reversible", najkraćoj, znatno tromijoj temi s gotovo tehnički perfektnim staccato riffovima, zaraznim refrenom uz 'nijeme' vokalne arije i vrsnim solo izletima koji eksplodiraju u visokim frekvencijama. Osobitost benda se najbolje specificira u singlu "The eye that offends" za čiji su video odletjeli čak u Tunis na originalnu lokaciju pustinje u kojoj se snimao film "Star Wars"!



Preostale dvije izuzetne pjesme su "Spirit of freedom", ubjedljivo najbrži i najmoćniji thrash komad s galopirajućim tempom, šarenim gitarskim figurama i dinamičnim hardcore-punk elanom, te najdulja "Alone you will enter" (8 minuta) u kompleksnom aranžmanu, no što je interesantno, The More I See ne poentiraju s nekavim dugačkim improvizacijama i nategnutim kompozicijskim svaštarijama, već se fokusiraju na bogatu melodiju u kojoj se drže svetog pravila da ne skreću sa zadane teme, refrena, riffova i kontinuirane dramatike.

Album frca melodijama, energijom i kompaktnošću, te pokazuje najbolje vrline klasičnog thrasha križanog s modernim tokovima usmjerenim u mainstream pravcu. Osim toga, i Cluerov clean vokal umnogome doprinosi čitavoj infrastrukturi u kojoj nema sofisticiranosti, sprtljanih sekvenci, nesređenih aranžmana i općenitog prljavog dojma. Alternativa ovo definitivno nije, već bend zreo za velike poduhvate. Ciljaju na visoko.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/10/2014