Mnogi ga u Hrvatskoj mrze zbog drugovanja s Arkanom i toga što se priključio četnicima u vrijeme domovinskog rata, što je meni bilo potpuno neshvatljivo za jednog takvog umjetnika njegovog kova koji po ničemu nije odavao niti najmanje nacionalističke predispozicije. Niti njegove pjesme nikada nisu odavale bilo kakvu mizantropiju, ali desilo se to što se desilo. Stao je tamo gdje ga je srce zvalo, čak se i posvađao s Borom Đorđevićem i kako se god činilo, 20-tak godina se kajao i proždirao iznutra što je nepromišljeno sfućkao svoju veliku karijeru zbog političkih stavova. Jedna od njegovih najispravnijih odluka u životu bio je nastup na Beosongu 2013. kada je javno priznao da se stidi nekih svojih stvari iz prošlosti ponukan smrću vlastite majke kojoj je dao jednostavnu pop-lamentaciju, ali strahovito dobro sročenu.



Tražio je oproštaj i želi se vratiti u normalan život kakav zaslužuje. Dal' je bio na prvoj liniji fronta s kokardom i bajonetom, ne znam, ali je radio intenzivno za Arkana i njegovu ekipu drukajući protiv ljudi koji su ga možda i najviše od svih ex-Yu plemena voljeli - protiv Hrvata i Bošnjaka. Evo, imam današnjih svjedoka koji mogu potvrditi sljedeću priču. Početak 1981. godine, nisam imao TV, živio sam kod vrlo škrte cicijaške babe, imao sam samo 14 godina, slušao sam radio, imao neki sprćkani poljski Unitra kasetofon i Iskraphon gramofon, te sam kupovao ploče i kasete. U jednoj emisiji Radio Zagreba bio je predstavljen debi album novog pop izvođača iz Beograda - Oliver Mandića i pustili su skoro cijeli album uz komentare, jako se dobro sjećam 'da pjevač nema glas, ali sve svoje glasovne nedostatke kompenzira bogatom lirikom'. Prije tog debi albuma bio je zapažen sa singlom "Ljuljaj me nežno" s instrumentalnom poleđinom "Šuma" koja je, vjerovali ili ne, bio prvi synth-pop komad u tadašnjoj Jugoslaviji. A jedna dionica je odsvirana i na gusle! Elem, debi album "Probaj me" frcao je prvorazrednim pop iznenađenjem i velikim hitom "Samo nebo zna", te mnogim pseudoseksualnim lirskim opservacijama, primjerice naslovnom "Probaj me", "Nije za nju", "Da, on je tako mali" ili "Ona voli Kurosawu". Za isti album je kompletno snimljen nevjerojatan TV Show "Beograd noću", pun cenzurirane golotinje koja je sablaznila konzervativnu naciju. Kako onu religijsku (muslimane, pravoslavce i katolike), tako i ateiste, tj. komuniste. Bio je to šok za oči u proljeće 1981. No, kako su album i spomenuti singl "Ljuljaj me nežno" objavljeni za PGP RTB, na žalost, na ovoj kompilaciji nema niti jedne pjesme iz tog ranog Mandićevog opusa.
Njegov vrtoglavi uspon karijere obilježio je drugi album "Zbog tebe bih tucao kamen" (Jugoton, 1983) koji se gotovo u cijelosti nalazi na ovoj kompilaciji. Ploča je prodana u enormnom tiražu, ciframa koje su dosezali Azra, Riblja čorba, Zana i Bijelo dugme (kasnije i Bajaga i Plavi orkestar), bila je uvrštena i u izbor najboljih albuma godine, te se rame uz rame Idola, Boe, Filma, Prljavog kazališta, Atomskog skloništa, Parnog valjka i ostalih nalazila i na top-listama specijaliziranih za rock autore! Na albumu je Mandić strastveno zašao u funk i disco, oboružao se s izuzetnim glazbenicima, a neke od tekstova napisala mu je tada prva dama lakoglazbene lirske scene Marina Tucaković. Hitovi poput "Smejem se, a plakao bih", "Zbog tebe bih tucao kamen", "Sve je propalo" ili kontraverzna "Sve su seke jebene" (po tekstu Vuka Stefanovića Karadžića) koja je čak bila i cenzurirana na nekim radio programima zbog vulgarnosti, bile su standardnim repertoarom diskoteka i đuski u DJ miksevima s hitovima Wham!, Captain Sensiblea, The Clash, Davida Bowiea (tada je imao gomilu hitova s "Let's Dance" albuma), Michael Jacksona, The Police, Dire Straits, ABC, Yazoo, KajaGooGoo, Duran Duran, Culture Club, Eurythmics...



Drugi album "Dođe mi da vrisnem tvoje ime" (Jugoton, 1985) pokazao je raskošni kreativni talent i komercijalno sjajan smisao široke ekipe među kojima su bili Ranko Boban (suradnik Seida Memića - Vajte), Bora Đorđević, naravno i Marina Tucaković, a svoj proboj kao pop-pjesnikinja ostvarila je ovom prilikom i Alka Vuica koja je napisala tekst naslovne pjesme. Funk je djelomice i dalje ostao, ali Mandić se pokazao u jednom sasvim drugom svijetlu s folk obilježjima balkanskog melosa, orijentalnih utjecaja i world-musica pretočenih u rafinirani plesni i baladični pop. Također su vidljivi i utjecaji albuma "Tin Drum" Japana u korištenju elektronskih i synth sintagmi. Ogromnim hitovima postale su "Pitaju me, pitaju, oko moje" i "Pomagajte drugovi", a na omotnici ploče je i posveta njegovom prijatelju Arkanu kojeg tada manje-više nitko nije poznavao, a na to se sve do 1991. nitko nije niti obazirao.
I onda, kada je izgledalo da je spreman pokoriti cijeli svijet s nekoliko promijenjivih imagea u rockerskom izdanju (crna kožna punkerska jakna, poderane traperice, crna šilterica kapa) i vještoj imitaciji Boy Georgea i Bowiea u raznobojnim svjetlucavim kostimima, kičastim šeširima i obilatim make-upom, ostvario je još samo jednu duet suradnju s Marinom Perazić (Denis & Denis) izbacivši hit-singl "Mandarina i banana". Koliko se sjećam, to je bilo negdje u proljeće 1986., a jedan kritičar ga je prokomentirao da bi mogao čist' lako postati svjetska zvijezda samo da ga Boy George pozove kao gosta na nastup Culture Club. Međutim, što se nakon toga desilo s njime i što ga je to točno navelo da zapostavi izuzetno uspješnu karijeru danas se samo može naklapati, no njegov najznačajniji rad ostao je usko vezan u tih nekoliko godina dokumentiranih s jedina tri prava albuma s kojima je inspirirao između ostalih Ramba Amadeusa i sav onaj elastični plesni funk Dine Dvornika.

Ovih 20 kompozicija sastavljenih od jedina dva albuma objavljena za Jugoton svjedoče o nevjerojatnom pop talentu koji se sa šmekom i stilom izdvajao od kompletne ex-Yu scene. Kako su novovalci i rockeri vješto 'skidali' svoje idole i uzore, zabavnjaci lakoglazbene instante sa San Rema, tako se Mandić sa svojim svjetski rafiniranim elitističkim funk-popom, discom i metaforičkim baladama uspio kao zasebna jedinka ugurati upravo u prostor između rockera i zabavnjaka. Svi su ga voljeli i obožavali, pa čak i poklonici Lepe Brene i novokomponirane narodne muzike. Uopće se ne sjećam da sam ikada čuo neki negativni komentar na njegov rad u to doba, bilo od onih uobičajenih provokatora koji su znali pljuvati po rock i pop-zvijezdama ili od strane glazbenih kritičara. Bio je velika zvijezda ovih prostora, taman u rangu Zdravka Čolića, Zane i Bijelog dugmeta. A takvih kao što je bio on, s takvom ogromnom reputacijom i slavom kada su sve tinejdžerske sobe imale uz njegove postere iz magazina Rock i ITD i postere Duran Duran, Iron Maiden, Van Halen, Samantu Fox, U2, Boy Georgea & Culture Club, pa i Brenu i Čolu i zaboravljenog Danijela Popovića (sjećate li se eurovizijskog hita "Đuli"?), danas ovo podneblje više nema.

Mandiću, vrati se onome u čemu si bio najbolji. Sve ti je oprošteno, pa i ono što nisi radio, a stavljalo ti se na teret. Uvijek si bio savršena pop zvijezda, daleko bolja i rafiniranija od svih koje kruže po ovim balkanskim prostorima i to ostani do kraja života. Pokaži se i vrati se. Nikakav Čola i Massimo, Dvornik i slovenski Magnifico, šabanovska Colonia i Maja Šuput. Ti znaš jako dobro šta je moda i trend, svi su učili od tebe i nikad nisu imali toliko velika muda poput tebe. Bio si očaravajući car popa.

Naslovi: 1.Sve su seke jebene, 2.Smejem se, a plakao bih, 3.Zbog tebe bih tucao kamen, 4.Biću tvoj, 5.Ne daj mu, 6.Fato, 7.Kaje, bre, 8.Treći u redu, 9.Sve je propalo, 10.Neverne bebe, 11.Muko moja, 12.Slobodan i svoj, 13.Ja sam lud, 14.Bobane, 15.Kreni, 15.Pitaju me, pitaju, oko moje, 16.Pomagajte drugovi, 17.Dođe mi da vrisnem tvoje ime

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/07/2014