Solo glazbenik iz Zrenjanina imenom Tihomir Škara počeo je u sklopu potreba za projekt ZReanimacija 2012. nastavivši kao one-man band svirajući sve što mu je potrebno: gitare, klavijature, basove, bubnjeve, te se posebno treba naglasiti da ne koristi nikakve elektronski sofisticirane preparate i pomagala.

Svira suptilno s mnogo staccata i melodičnosti, tek rijetko zapjeva i uglavnom mu se stilski izričaj svodi na instrumentale u kojima protežira široku lepezu stilova: post-rock, post-metal/metal, ambijente, neo-klasiku, folk/ neo-folk, a mnogi bi rekli: ježim se od nekih novih Frusciante/ Mogwai/ God Is An Astronaut i sličnih zahvata. Međutim, osnovno u njegovom izričaju jest fokusiranost na instrumentalizaciju koja je bogata i fino rasprostranjena u prvom redu naglašavajući istančani ukus za melankoliju staccata i finoću aranžmanskih koncepata odmah izbacivši uvodni komad "Kiša" u kome se pojavljuju i letargične piano dionice pomiješane sa senzibilitetom romantizma i prog-rocka kombinacijama električnih i akustičnih gitara, dok je "Okrugao trougao" moćan metal/hard-rock komad kao stvoren po klišeju Satrianija. Dok sam prvi puta preslušavao cd, skoknuo sam u kuhinju da iz frižidera natočim pivo, a kad se vratih u sobu, moj klinac je skakao slušajući zarazni ritam i melodiju koja ide odmah u glavu, taman kao da je rađena za neki njemu omiljeni crtić. "San" je fina ležerna, "Vozovi" i "Strogo zabranjeno hranjenje životinja" nose post-rock/metal sintagme s time da ova potonja ima i jaku angažiranu društvenu spoken-word poantu:

'jedan od dva stanovnika ima novčani dug
jedan od tri stanovnika je nezaposlen
jedan od četiri stanovnika udiše zagađen vazduh
jedan od pet stanovnika je gojazan
jedan od šest stanovnika je alkoholičar
jedan od sedam stanovnika je nepismen
jedan od osam stanovnika poseduje oružje'

"Ona se seća" brazdi po akustici s odličnim improvizacijama, pa onda još malo hard-rock pasaža i progressiva u "Lisianthus" s kojime sve dublje Tihomir uvodi u patetiku Mike Oldfielda i Pink Floyd redajući još jednu vokalnu, ovaj puta pjevanu "Lepotica je zver" u kojoj pokazuje i vrlo dobar vokalni dream-pop/shoegaze smisao, da bi se eksperimenata uhvatio tek u "Bezimena" sitnim dodavanjem synth efekata i jasnih vibrato tremola uz pratnju legata i dramatično usklađenih minimalističkih staccata. Nekoliko posljednjih stvari su čiste akustične kompozicije u kojima pruža sav šarm romantične svirke na lo-fi način ("Dva i dva" ima i lupkanja po flašama ili čašama), "Ketamin" tu više figurira kompaktan odnos legata i električne solo gitare (ali nadebelo fale basovi), dok je kao bonus tema "Ukrštene reči" spoken-word 'prolog' koji okončava ovu epopeju pojašnjavajući što sve ovo treba da znači. Poput odjavne špice nekog filma u kojoj se nalazi sve ono što se sadržava u njemu. Tihomir je to jednostavnim poetskim riječnikom rekao u samo 82 sekunde na noir način pokazujući što se ustvari ovdje dogodilo i što ga je navelo da napravi ovaj album: raspad ljubavne veze u kojoj nije imao gorkih, već nadahnutih riječi da svoje iskustvo pretvori u melodramatični rad pun finih i odmjereno gradiranih glazbenih poteza. Iz tog bonusa saznati će te sve što znače ove pjesme i zašto je 'zabranjeno hranjenje životinja'.

Malo su zbrćakni redosljedi kompozicija s omota albuma na samom cd-u, ali to nikog dobronamjernog neće pretjerano zbuniti budući da je ova muzika i cjeli konceptualni sklop sastavljen veoma promišljeno i dotjerano s osnovnim ciljem da spriječi žrtvovanje umjetnika u pogibeljnim trenucima kada mu iskonskog nadahnuća nije manjkalo. Ne znam kakvi su njegovi drugi radovi, ali ovaj je jako, jako dobro i uredno fiksiran pogađajući na pravo mjesto.

Naslovi: 1.Kiša, 2.Okrugao trougao, 3.San, 4.Vozovi, 5.Ona se seća, 6.Strogo zabranjeno hranjenje životinja, 7.Lisianthus, 8.Lepotica je zver, 9.Bezimena, 10.Dan sunca, 11.Dva i dva…, 12.Ketamin, 13.BONUS: Ukrštene reči

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 12/06/2014