David Macbride je trenutno učitelj kompozicije u školi Hartt (sveučilište u Hartfordu), ima zanimljivo porijeklo (majka mu je Kineskinja, a otac Škot), svira uglavnom piano i sklada u intervalima, zavisno o slobodnom vremenu. Napisao je brojne kompozicije za soliste, gudače i orkestre, a osobito voli pisati za udaraljke. Unatoč klasičnom glazbenom obrazovanju nije mu strano uraditi i neke iskorake, pa je svoj prethodni album "Home" (2011) posvetio obradama pjesama Frank Sinatre i Tony Bennetta. Za Innova Recording ranije je objavio dva izdanja, albume "In Common" i "coNuNdRum", te se ne može pohvaliti bogatom kolekcijom nosača zvuka.
Na ovome albumu u trajanju od punih 70 minuta sabrao je 12 kompozicija nastalih u posljednjih desetak godina i dao ih na interpretaciju osmero glazbenika različitih profila i instrumentarija - solo gudačima, duhačima, udaraljkašima i svome kolegi Benjaminu Tothu sa sveučilišta Hartt koji mu je gostovao s udaraljkama (marimba, ksilofon, metalne zdjele...) na nekim prethodnim cjelovitim radovima. "A Special Light" se dokumentarno bavi presjekom Macbrideovih stvaranja isprepličući kulturu zapada i istoka, a posebice odrazom njegovog odnosa s kineskom tradicijskom baštinom za koju tvrdi da joj se nikad do sada nije izravno obratio. To se jasno uočava u većini kompozicija koje strše namjerno ogoljene vrludajući personalizacijom estetike; koliko god da se jednostavniji komadi "Percussion park - percussion park: swinging" (za udaraljke i ksilofon), "1 x 4" (gudači), "Percussion park - percussion park: flowering" (samo udaraljke) i "1 x 8" (samo gudači) doimaju ozbiljnim ekspresijama, toliko je "Percussion park - percussion park: conversing" na prvi pogled neka vješta zafrkancija nalik na elektroakustičnu školu. U njoj Macbride komunicira sitnim 'djent' rezovima gudača i insinuiranjem violine na ljudski glas. Iskreno govoreći, kada sam prvi puta poslušao ovu 3 i pol minuta dugačku kompoziciju uistinu sam pomislio da netko guguće i s vokalima podražava vox-extended tehniku. No, najočitiji kineski utjecaj svakako je prikazan u tri stavka "Kelet - I -", "Kelet - II. -" i "Kelet - III -" s laganim piano dionicama i violinom koja podsjeća na kineski instrument erhu. Koliko je ovdje sam instrumentalist Kelet doprinjeo izvedbi i ugođaju ne treba posebno isticati budući da je Macbride njegovim imenom krstio te svoje kompozicije.

Jedine 4 skladbe koje odudaraju od ovog njegovog istraživanja su "A special light", ubjedljivo najdramatičnija "Ave Maris Stella" (zbog iznimno silovitih tretmana udaraljki), "Standing (version for vibraphone)" i završna "Bells of remembrance" u kojima se prikazuje kao senzibilan pianist pun dahova na razmeđi patetike i tišine reflektirajući izolirano meditativno stanje.

Sam kaže da svakome slušatelju daje na volju razmatranje i analizu svih ovih kompozicija, te da doživljaj njegove glazbe ne treba nikako locirati. Može se osjetiti osnovni spoj fokusiranosti i spokoja koji vlada u svima njima, gotovo na šapatima i ne treba nikakva prevelika filozofija mudrosti da bi se uronilo u njih.

Jako mirno, nježno, sjetno i samotnjački komunikativno.

Naslovi: 1.A special light, 2.Ave Maris Stella, 3.Percussion park - percussion park: swinging, 4.1 x 4, 5.Percussion park - percussion park: flowering, 6.1 x 8, 7.Percussion park - percussion park: conversing, 8.Standing (version for vibraphone), 9.Kelet - I - , 10.Kelet - II. - , 11.Kelet - III - , 12.Bells of remembrance

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 29/04/2014