Prva polovica 20. stoljeća odlikovala se osim uspona filmske industrije i prvim velikim autorskim glazbenim radovima koji su klasičnoj, jazz ili pučkoj folk kulturi unosili nove komponente koje će nakon 2. svjetskog rata biti definirane kroz obrazac 'pop pjesme'. Kako su se razvijali lakši oblici klasične glazbe putem muzičkih teatara, cabareta i mjuzikla, sabijali su se sve kraći formati zabavnih pjesama od svega nekoliko minuta umnogome podložni upravo za filmske podloge ili sekvence mjuzikla, pa je upravo iz te epohe pristiglo cijelo brdo evergreena, balada, serenada i sličnih, danas govoreći, standarda iz zlatne epohe Tin Pan Alleya koji su svojevremeno proslavili Bing Crosbyija, Ethyl Merman, Judy Garland, Kate Smith, Frank Sinatru ili primjerice Tony Bennetta, Marlene Ditrich, Enrica Caruza...

Američka mezzosopranistica Stephanie Blythe, vodeća diva Metropolitan Opere i vlasnica titule najboljeg glasa 2009. prišla je ponovnoj revalorizaciji nekih od tih popularnih pjesama za koje se često i ne znaju originalni autori pa ih se kategorizira kao američku klasičnu pjesmaricu. S njezinim moćnim, prodornim i iznimno lijepim vokalom uživljenim u imaginaciju interpretacije mnogih standarda iz poznatih filmova, mjuzikla ili iz čiste tradicijske ostavštine, njezina je jedina pratnja renomirani pijanist Craig Terry koji se ponekad odvaži i u jazzy piano-bar trenutke ("Ziegfeld follies: Love") ili odriješitije staccato udarce kao da će polomiti piano (6 minuta dugačak medley "St. Louis woman/ Any place I hang my hat is home/ The sky's the limit: One for my baby" i lepršava "Wrap your troubles in dreams"). Ovdje se nailazi na cijeli niz nadaleko poznatih tema poput kabaretske "Bei mir bist du schon", potom senzibilne "White cliffs of dover", dvije laganice "How deep is the ocean?" i "A star is born: The man that got away" ili svima znane "When you wish upon a star" iz Disneyevog crtića "Pinocchio".

Ove adaptacije zahvaljujući prvenstveno strastvenom i vatrenom vokalu Stephanie, kao i činjenici da je upravo u kolaboraciji sa Terryijem radila nove aranžmanske pristupe, ovoj uistinu minijaturnoj vokalno-glazbenoj formi pridonosi bogate reference s nimalo šupljikavim ili prozirnim karakterom. Svaki trenutak je ispunjen impozantnim performansima, bilo zadivljujućim vokalnim intonacijama ili stalnim maštovitim piano koreografijama tako da nešto manje od sat vremena prođe u hipu bez trunke dosade ili monotonije unoseći nove dimenzije pjesmama na koje smo već pomalo i zaboravili.

Naslovi: 1.Please be kind, 2.Bei mir bist du schon, 3.Serenade in blue, 4.White cliffs of dover, 5.Sally/ Look for the silver lining, 6.Always, 7.Ziegfeld follies: Love, 8.St. Louis woman/ Any place I hang my hat is home/ The sky's the limit: One for my baby, 9.How deep is the ocean?, 10.A star is born: The man that got away, 11.The thrill is gone, 12.Wrap your troubles in dreams, 13.Pinocchio: When you wish upon a star, 14.This is all I ask

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/03/2014