Uvod u ovaj album najbolje će opisati tekst Denisa Razza koji o svemu tome kaže: ""For Believers Only", tako sam nazvao ovaj album, dakle, samo za vjernike… Ispočetka je to bio radni naslov, samo misao, koja se nekako sama nametnula, tijekom snimanja, spontano. Oduvijek me privlačila ideja o projektu sa mnogoljudnim suradnjama na polju glazbe pa sam 2008. krenuo sa pripremama i sa organizacijom snimanja albuma sa cijelokupno autorskim materijalom, na čijoj realizaciji su sudjelovali već afirmirani, ali i neki od najzanimljivijih mladih hrvatskih jazz glazbenika i studijskih mahera, snimatelja, producenata, grafičkih dizajnera, te svojim intervencijama doprinijeli specifičnom, originalnom timbru cijeloga projekta i njegovoj karakterističnoj vizualno-glazbenoj poruci. Pomno sam selektirao glazbenike po određenim numerama u kojima su odsvirali svoje dionice i pri tom sam specijalno vodio računa o ritam sekcijama, što je rezultiralo prekrasnim spektrom glazbenih minijatura koje su međusobno toliko različite, a opet ih sve zajedno prožima jedan jedinstveni štih."

Album otvara "Marina C.R.", čiji refren me melodijom podsjetio jazz klasik "Summertime". Denisov saksofon ovdje pomalo zalazi u free jazz, a moram priznati da mi se to itekako sviđa. Sigurno će s vremenom još napredovati i očekujem da jedan od idućih poteza u karijeri bude jazz do kraja pušten s lanca. Ovdje ima svoje pjesme malo zatvorene u kavezu, pazeći da sve bude posloženo, kao u apoteci, bez pretjerane želje za kreativnim neredom. Tako je i sa sljedećom "Hotel Continental Handrail", koja je napisana kao dobar rock standard i time me najviše asocira na "Gamak". Zadnji album možda najvećeg alt saksofonista Rudresha Mahanthappae. Na ovoj stvari puno prostora za improvizaciju na električnoj gitari je dobio Zoran Majstorović. Ono što je vidljivo da kroz cijeli album Denis u svakoj pjesmi daje pojedinom instrumentalistu da se razmaše i da svoj mali improvizatorski obol pojedinoj pjesmi.

Prava blues forma pokazana je u pjesmi "Mr. Pumpman", koja me vukla igrom na akustičkoj gitari i ritmom na glazbenu priču koju je jako dobro svojevremeno ukorjenio Ry Cooder. Darko Mihelić Boćo svojim kontrabasom unio je ljepotu Ray Brownovog šmeka pedesetih i prava je šteta što ga sa svojim akustičnim improvizacijama nema puno više na ovom albumu. Razzov vokal prvi puta se javio na pjesmi "Country Bird", pokazujući Denisovu kvalitetu i u tom dijelu. Iako je na albumu odsvirao i alt i tenor i sopran saksofon, kao i flautu, što se mene tiče slobodno je mogao pustiti glas i u više pjesama. Tek bi bilo zanimljivo da mu se vokalno na albumu mogla suprotstaviti sad pomalo i legendarna Meri Trošelj. Kako bi tek to bio dobar "sukob" glasova.



Ono što posebno daje ljepotu slušanju jazza u večernjim satima, a posebno kod saksofona su pjesme laganijeg tempa. A tu je Denisov saksofon u baladi "Baby give me a chance" sjeo na svoje. Jazzeri kad napišu baladu, to je magija za svačije uši. Slika koju cijelo vrijeme imate pred sobom je predstava naslova pjesme gdje praktički možete ocrtati autora kako sa svojim saksofonom doslovno moli supružnicu da mu pruži još jednu šansu. Ovdje je kontrabas pak odsvirao Henry Radanović (najpoznatiji po radu s Elvis Stanić Group), koji svojim minijaturama kao da ima ulogu kazališnog šaptača. Naslovna "For believers only" ili u prijevodu samo za vjernike, vratila me u doba be-bopa pedesetih, i tu najviše čujem Sonnya Rollinsa i njegov album Saxophone Colossus, kao i prvu fazu Johna Coltranea, dok je snimao albume za diskografske kuće "Prestige" i "Blue Note".

Za sam kraj je ostala pjesma koju sam najviše iščekivao slušavši ovaj album. To je suradnja sa originalnim članovima legendarne riječke grupe Termiti, čiji su članovi bili prisutni tijekom snimanja pjesme "Termitology", kojom Denis Razz daje posvetu punk pokretu u Rijeci. Radi se naravno o obradi pjesme Termita "Kišni razdraganci", koja u jazz verziji dobija sasvim drugačiji prizvuk. Josip Krošnjak Pepy svirao je synth, a Predrag Kraljić Kralj dao je svoje vokalne dionice. Obojica, iako nemaju glazbene veze sa Razzovim jazzom, klavijaturama i načinom pjevanja uspjeli su pjesmu bar malo obojiti u svoje boje.

Kako sam došao do kraja cd-a, uočio sam kao zanimljivu stvar je da je materijal na albumu, iako ponajviše naginje be-bopu, ipak prilično pametno osmišljen. To je možda i najveća zamjerka albumu. Prije svega autoru, koji je bar ponekad mogao pustiti saksofon u malo divljije i nemirnije vode. Ovako je to kao da ste kormilar jedrenjaka koji cijelo vrijeme plovi pod idealnim vjetrom. Znate da nema šanse da dođe bar malo vjetra s krive strane. A opet, nadate se da će doći taj kontra-vjetar zahvaljujući kojem ćete svima, a ponajviše sebi pokazati da nemate straha koliko god on jako i krivo puhao. Ipak, Denis je uspio. Napravio je jako dobar jazz album, čak za naše prilike i odličan. Savjetujem da poslušate ovaj album, a čak iako niste neki ljubitelji jazza, bez problema ćete postati jedan od vjernika Denisove glazbe.

Naslovi: 1. Marina C.R., 2. Hotel Continental Handrail, 3. Mr. Pumpman, 4. Country bird, 5. Hkd stompin, 6. Baby give me a chance, 7. For believers only, 8. L'etude normal, 9. Dosadno je i prazno sve, 10. Termitology

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 28/02/2014