Jako dugo vremena, čak i previše je prošlo od zadnjeg albuma ovog oneman projekta iz Subotice iza kojeg stoji Edvard Halas. Iznenađujući debi "Nestajući obrisi u vodi" objavljen je daleke 2007. za Slušaj najglasnije, a drugi "Koliko ćeš biti tu?" 2009. i jedino se može naći na Last FM, a pretpostavljam da za to izdanje mnogi nisu niti znali.

Mada Edvard nije autorski i izdavački bio godinama prisutan, ipak je neprekidno radio s drugim subotičkim bendovima i izvođačima kao studijski meštar, a usput je i komponirao vlastite pjesme. Moglo bi se po naslovu pomisliti da je ovaj treći album neka kompilacija, no ustvari je kolekcija neobjavljenih radova nastajalih u periodu od 2008. do 2013. kada su mu se na privatnom planu desile neke negativne emocije i situacije. Zato mu čitavo djelo odiše mračnim, tužnim, pesimističnim i depresivnim ambijentima uokvirenim kroz mnoštvo staccata i tremola akustičnih, amplificiranih i električnih gitara, synthova, te nekih elektro-akustičnih efekata u formi atmosferičnog post-rocka prošaranog world-musicom, psihodelijom i popom. Tokom čitavog albuma gotovo da i nema bubnjeva koji se pojavljuju samo u tri završne numere - "Mikrokozmos" i "19_42" gdje je on sam sjeo za minijaturni set sastavljen od bas pedale, fuzza i okvira doboša, te u ponajboljoj, pravo bendovskom post-rocku "Voz je proleteo" (Train fly by) gdje je za palicama bio Antonio Gabor.

Najveći dio materijala čine njegove otužne instrumentalne lamentacije poredane kao manji koncept u četiri emotivno bolna poglavlja - "Gubljenje najomiljenije bitke (ovaj rat ću dobiti - dan prvi)", jedina 'pjevana', odnosno spoken-word "Prazne reči (dan drugi)", "Put popločan dobrim namerama (dan treći)" i "Zamagljenog pogleda (dan četvrti)". U ovakvoj intimističkoj glazbenoj priči protkanoj emotivno razdirajućim frustracijama i kompromisima dozvolio je i jednu sofisticiranu sarkastičnu digresiju "Teodora, izvoli, poslednje parče duše" punoj tremola, improvizacija i kompleksnijih aranžmanskih metamorfoza poput posljednje melodramatike u kojoj sve gubi sjaj i smisao.

Za razliku od mnogih glazbenika, Edvard je veoma samokritičan znajući da ovo nije njegov fokus. Sam smatra da neke od ovih kompozicija imaju upitnu kvalitetu, međutim za auditorij one itekako mogu dobro poslužiti u melankoličnim i sjetnim trenucima. Dokumentirao je jedan dio vlastitog života bez ikakvih pretenzija na visoke standarde pošto je provjereni psihološki recept za razdražljiv i slomljen unutarnji emotivni život svakog od nas najbolje izbaciti iz sebe da se ne gomila zajedno s nadolazećim lavinama svakodnevnice. Njemu je uspjelo da se izrazi glazbeno vrlo poetično i nadahnuto kroz bogatu svirku, kolaže ambijenata i vrlo lijepih, doduše tužnih harmonija. Priča je životna, njegova, a ustvari, svatko se u njoj može pronaći.

Dakako, od Balansa prave rezultate tek treba očekivati.

Naslovi: 1.Reminiscencija, 2.Gubljenje najomiljenije bitke (ovaj rat ću dobiti - dan prvi), 3.Prazne reči (dan drugi), 4.Put popločan dobrim namerama (dan treći), 5.Zamagljenog pogleda (dan četvrti), 6.Teodora, izvoli, poslednje parče duše, 7.Mikrokozmos, 8.19_42, 9.Voz je proleteo

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/02/2014