Osnovani 2012. u Toulouseu, ovaj peterac je iste godine realizirao prvi demo s dvije kompozicije sa producentom Jérémie Mazanom (Alea Jactaest, Nephalokia...), a onda su odmah prionuli na snimanje ovog debija objavljenog 13.XI 2013. za tri gore navedene etikete. Kako nema nikakvih opširnijih biografskih podataka o članovima izuzev da su u ovako kratkom vremenu nastupali sa Comeback Kid, Hatebreed i Suicidal Tendencies što je dovoljno snažan argument, njihov debi "Lies About The Truth" je odmah u startu pogodio energijom i jasnim lirskim performansima. Obrušavaju se na pogrešno rukovanje životnim svjetonazorima, političko-socijalnim problemima i tumačenjima istih koji su uvijek izvitopereni, frustrirani su općom situacijom u domovini i u svijetu, medijima, bespotrebnim žalopojkama celebrityija ("Celebrity's bells") i u pjesmi "Highway to nowhere" karikirano prikazuju ovo društvo koje više ne poznaje vjeru u Boga, snagu bračnog života, porodične zajednice s djecom, kućnog ognjišta, odnosno, sve je doslovce otišlo dođavola. Zanimljivo je primijetiti da im tekstovi, mada puni bijesa, frcaju s optimističkim stavom u život, jedini kojeg imamo, a po tome se uvelike razlikuju od sukladnih punk i hardcore nihilista. Glazba im je moderni punk-hardcore s kratkim i jednostavnim pjesmama od maksimalno 3 - 3 i pol minute, te gruvaju od prve do posljednje, 26. minute s neskrivenim intenzitetom. Mada je frontmen Mika vrlo borbenog, promuklog vokala, a glazba vrlo žestoka, u principu se iza te barikade nalazi duhovno i psihički razvijeni sustav vrijednosti. Ne siluju energijom da bi vam zakucavali o pod, već melodičnim riffovima i uglavnom kratkim pasosima s mnogo izmjena u tempovima grade bogatu strukturu u principu vrlo jednostavnog izraza. Gitare Mamatha i Damiena se međusobno smjenjuju u riffovima i finim improvizacijama, melodični basovi Djema dižu dinamiku i svaka pjesma ima adekvatno iskrojenu priču uz cijeli niz ritmičkih prevrata bubnjara Xaviera. Neke od izuzetnijih pjesama su "Back in white" i "Sunseeker" koje su dovedene skoro do kompleksnosti, a neke će nadebelo podsjetiti na najenergičnije Fugazi ("Fire your dreams", "Who order who") ili starih, onih dobrih Black Flag ("Are we ready", "Age to thrill feat. Seb The Great Divide", spomenuta "Highway to nowhere"). Ako ste pristalica takvog žanra i pozitivističkog izraza u punk-hardcoreu koji ima mnogo primjesa straight edgea barem po lirskoj osnovi, This Life će vam jako dobro sjesti.

Snimak i produkcija su odlični (radio ih je Fryzzzer znan po radu sa Sidilarsen), a kad bi tako zvučali naši Abergaz i slični bendovi (Hladno Pivo definitivno iz tog kruga apsolutno možemo precrtati), naša prava underground publika željna žestokog punka i hardcorea bi im se klanjala do poda. Jednostavno, ponekad kompleksno, ali energično i strahovito pozitivistički usmjereno djelo. Odlično!

Naslovi: 1.Life wire, 2.Fire your dreams, 3.Are we ready, 4.Back in white, 5.Who order who, 6.Age to thrill feat. Seb The Great Divide, 7.Mediatalks, 8.Sunseeker, 9.Highway to nowhere, 10.Celebrity's bells

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/02/2014