Britanske nagrade za najbolja glazbena ostvarenja redovito su paradoksne paradigme vrlo slične Grammy ili MTV nagradama koje pucaju na masovnost, a ne na provjerenu kvalitetu. Sjetimo se samo da je svojevremeno MC Hammer bivao proglašavan najboljim pjevačem i vlasnikom albuma, a u godinama grungea taj je trofej pokupio Sting za album kojeg se danas malo tko više sjeća.

Ovaj britanski četverac iz Weybridgea u Surreyu (Engleska) bio je čak tri godine nominiran za najbolji britanski bend (Kerrang award! 2008-2010), nagradu su im oduzeli Bullet For My Valentine i My Chemical Romance, da bi tek 2011. osvojili tu titulu na račun vrlo plitkog pop-punk albuma "Sinners Never Sleeps" (2011, UK no.3) napucanog sentimentalnim baladicama s kojeg nisu čak imali niti jedan hit singl koji bi se obreo na UK top-20. Amerikanci, a i ostali dio svijeta uopće nije reagirao na ovaj bend, no britanski mediji ga i dalje forsiraju kao svoju idealnu svetinju, tj. marketinški proizvod za mlaćenje para. Bendu ide veoma dobro u domovini, održali su veliki koncert na Wembleyu, snimili live "The Final Night Of Sin At Wembley Arena" (2013), no na američkim turnejama šlepaju se upakirani sa Paramore, Parkway Drive, Blink 182 i sličnim vedetama, dok su im neke solo turneje po jugoistočnoj Aziji i Australiji morale biti otkazane zbog pomanjkanja interesa publike.

Kako bi se što bolje približili svojim tinejdžerskim vršnjacima u domovini, još prije debi albuma "Take Off Your Colours" (2008, UK no.25) njihovi pronicljivi menađeri i industrija osmislili su da svaki od članova benda potpiše neki modni kreativni kroj i slogan, pa je tako basist Matt Barnes 2007. 'svoju' odjevnu liniju nazvao 'cheer up! clothing', potom frontmen Josh Franceschi 'down but not out', a naposljetku 2011. i gitarist Max Helyer kolekciju sa sloganom 'become antique'. A za potpuni prijem kod mainstream medija napravili su i cijeli niz obrada koji su realizirani kao B-strane singlova, popuna EP izdanja ili čisti štosevi za žive nastupe na prestižnom BBC Radio 1. Među obradama našli su se Lady Ga Ga ("Poker face"), Fall Out Boy ("Sugar, we're goin down"), Foo Fighters, Coldplay i Avicii.

Ovako smišljen strategijski trik kakav su davno prije i u daleko drugačijim razmjerima rabili producenti i menađeri tražeći mirišljave i lijepe klinke i klince po ulicama u doba bubblegum popa 50-ih i 60-ih, danas se pretvorio osim u teen-pop reality programe, nažalost i u konvertiranje punk i rock scene za klince. Ruku na srce, kad sam bio klinac nikad nisam volio izvođače poput Bay City Rollers, Smokie, Status Quo ili Suzy Quatro koji su bili marketinški osmišljeni za populaciju adolescenata. Besramno su kopirali svoje idole i uvijali glazbu u instant proizvode s iznimno ograničenim rokom trajanja.

Za You Me And Six došlo je doba, kako kažu zrelosti, a u principu, još će dugo biti boy bend budući da imaju u prosjeku oko 22-23 godine. Sasvim je šugavo u tim godinama napraviti pjesmu "Too young to feel this old" s kojom otvaraju album i neuspješno je plasirana kao jedan od singlova koji je dospio na zasluženo mjesto, UK no.192. U pjesmi su malo dodali šmeka najgoreg benda na svijetu, kako je rekao Nick Cave, Manic Street Preachers i ponešto zakoračili u indie-rock s natruhama U2 i Coldplay, te su čitav album postavili kao 'zreli momci', punkeri koji su punk jedino doživjeli na koncertima Green Day, The Offspring i Blink 182. A u vražju mater, pa kakav je to punk?



Još jedan od singlova "Lived a lie" u rangu Blink 182, te "Fresh start fever" koji je 'dokaz' njihove 'zrelosti' približavanjem 'ozbiljnijim' bendovima poput My Chemical Romance i Bullet For My Valentine s jako plitkim, prozirnim i priglupim metalcore performansima (o tekstovima da se i ne govori), ovu sjajno isproduciranu neinventivnu blamažu razvodnjava kroz gomilu patetike idealno usmjerene za klince do maksimalno 20-21 godine. Činjenica je da r'n'r ima svoju duboku zrelost i više o njemu ne možemo govoriti kao o glazbi sa svjetonazorima generacije 50-ih i 60-ih. Umjetnost je dokazala brutalnost i nemilosrdnost, apstrakciju i opoziciju, generalni otklon od klišeja Michaelangelove ljepote užitka klasicizma još prije nekoliko stoljeća, a sam r'n'r je izrastao u toliko važan i značajan glazbeni medij koji više ne podržava niti ljepotu, a kamoli klasicizam dolaskom punka i mnogobrojnih, daleko ekstremnijih žanrova.

Kada se sluša ovaj album koji jest za neke nijanse snažniji i nabrušeniji od proslavljenog prethodnika, You Me At Six se snalaze u novim trendovima alternativnog rocka i pokušajima metalcorea kao bjelci koji su 50-ih pokušavali svirati jazz što se definitvno osjeća u pjesmama "Room to breathe", "Win some, lose some", "Hope for the best", "Love me like you used to" (zadnje dvije neopisivo nalik na Foo Fighters). Romantična "Forgive and forget" ovdje je beznačajna mada je puna strasti, možda potencirani glavni hit "Cold night" je tolika besramna kopija The Police "Every breath you take" da bi ih Sting i Summers komotno mogli tužiti zbog upotrebe istih akorda i iste atmosfere. Od baladičnijih bedastoća s prošlog albuma ostala je maksimalno sjebana patetika u pjesmi "Carpe diem" i u završnoj laganici "Wild ones" koja se čvrsto drži korijena - temeljca na kojeg su U2 upecali mase sa "With or without you" davne 1987. godine, samo You Me At Six nikako nemaju taj svjetski dotjeran i izgrađen gard s kojim bi mogli osvjetlati obraz milijuna vjernika obraćenih na r'n'r.

Odavno više nije vrijeme za izjave 'ako ovaj bend uspije ubiti ću se'. Ovi su klinci uspjeli u svojoj domovini zahvaljujući senzorima magova industrije pronicljivo gurajući kreativne sposobnosti koje u globalu nemaju. A jako slična stvar se dešavala s kritičarski omrznutim bendovima poput Boston, Journey, Queen i Europe koji su napravili komercijalna čudesa od kojih mi se, iskreno govoreći, uvijek utroba okreće kad ih gotovo svaki dan čujem na komercijalnim radio stanicama uz spiku nekog priglupog i zatucanog voditelja ili voditeljice 'kako je to bilo nešto najbolje'. Ajojoj. Užas od hibrida.

Naslovi: 1.Too young to feel this old, 2.Lived a lie, 3.Fresh start fever, 4.Forgive and forget, 5.Room to breathe, 6.Win some, lose some, 7.Cold night, 8.Hope for the best, 9.Love me like you used to, 10.Be who you are, 11.Carpe diem, 12.Wild ones

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 09/02/2014