Talijanski peterac kojeg predvodi karizmatična, luckasta, otkačena, mračna i senzibilna Celeste Carboni (vokal, piano, klarinet, farfisa) podsjetiti će na post-punk/new-wave Lydie Lunch, Siouxsie And The Banshees, Blondie, Kate Bush i Toyah, ali i neke znamenitije epohe eksperimentalnog punka The Pop Group, The Clash, Pere Ubu, Talking Heads, XTC, ponekad začinjenog kraut-rockom Can i Neu! te nekolicinom velikih avangadnih dama - Meredith Monk, Laurie Anderson, Diamande Gallas i Bjork koja već jako dugo nije napravila nikakvo znamenito ostvarenje.

Njen vokal je pun strasti izmješane s mrakom i lucidnošću; čas je nježna, a čas sami đavao, da ne kažem vještica koja leti na metli poput Bulgakovog "Majstora i Margarite". Malo pjeva u senzibilnom mezzosopranu, a onda poludi i spusti glas do najmračnijih dubina ljudskog uma pokušavajući ostati pribrana u kontekstu psihološki nabijene lirike koja frca emocijama, bijesom i frustracijama, seksualnim preokupacijama, vrlo mračnim temama i ponekim, ali doduše rijetkim socio-političkim angažmanom uvijenim u sofisticirane priče koje se otkrivaju detaljnim raščlanjivanjem njenih stihova. Ima materijala u tim njenim stihovima za razbijanje glave napretek.

Prateći bend joj čine Paolo Ticà (gitara, synth, violina), Jones Piu (bas), Claudio Innamorati (gitara) i Daniele Gatto (bubnjevi), te se u ovako veoma dosta bogatom kompleksu srazom vješte instrumentalizacije doimaju kao sjajna postava koja bi relevantno odgovarala našoj, veoma sličnoj umjetnici - Ivani Picek. Dakako, Aedi su ponekad veoma žestoko nabrijani, neurozni, rastrgani, eksperimentalni kombinirajući punk, art, indie i senzibilnost averzije prema popu iznoseći prljavo rublje organskog r'n'r-a i kaosa na površinu.

Uvodna pjesma "Animale" za koju je i snimljen video-spot upravo puca s adrenalinom kaotičnog kraut-rocka, naglašenim gitarskim riffovima i općim ludilom ženske zvjeri zarobljene u senzibilnu osobu očito nadahnutu s Meredeith Monk. Pjesma je živi kaos, dakako odličan. Šamanski ritam "Idea" u stilu Bow Wow Wow i Adam And The Ants donosi orijentalno-indijske Celestiene vokalizme pretopljene u dulju metaforičku sagu od 5 i pol minuta gdje se osjeti i duh punka, a "Rabbit on the road" kroz vrlo mračnu sofisticiranu priču odmah asocira na slavne dame gothica iz 80-ih. Tu Celeste i pošandrca skoro do nu-metal prizmi Otep mada nema tako prodoran vokal, a ubijajući tempo pjesme naglašen učestalim riffovima daje naznaku potpunog kreativnog ludila. Nastavlja se s "Fohn", moćnom punk-rock pjesmom punom buntovne opozicije prema roditeljskim svjetonazorima i klišejima.

Ostatak albuma je daleko lakši i 'mekši', ali je pun mrakova i strahova, te ponekad pretjerano glumljenog otpadništva, pa čak i arogancije tipične za indie bendove koji znaju pretjerati s patetikom otuđenosti. Jedna lijepa klavirska balada "Tomasz" podsjetiti će na Kate Bush, kao i folkom ozarena lagana "Yaca", dok je najkompleksnija "Prayer on wind" od čak 8 i pol minuta veliki zalogaj benda da pokuša dosegnuti Swans s posljednja dva povratnička albuma. Da nije bilo Hackea i jako dobrog Celestinog vokala, sumnjam da im to uspjelo. Konfuzija koju stvaraju u središnjici je odličan manipulacijski potez mada se osjeća prilična neusklađenost himnične žestine i laganijih, ambijentalnih djelova pjesme. Još se trebalo poraditi na tome... Zadnja "The sound of death" dođe kao 'intro' sa senziblinim vokalom, posve laganom gitarskom pratnjom i repeticijom mračnih stihova pogodnih za horror film u koje se uključuju i neki članovi benda izvlačeći 'grande finale' poput nekih veoma ljigavih indie-bendova.

Sveukupno gledajući, jako lijep album pun producentskih trikova provjerenog majstora zanata. Hacke ovdje nije dao onu osobinu koja krasi njegov matičan bend, već samo ono što misli da bendu treba i zbog čega su ga angažirali. Dao im je boju i kontekst, dok je sadržaj takav kakav jeste. Ponekad vrlo zanimljiv i pun iskrica, a ponekad neupečatljivo ironičan i fleksibilno otporan na klišeje. Nerado slušam ovakve bendove koji odušu s retro pristupom onoga što sam odavno čuo, no daleko od toga da nisu zanimljivi novoj generaciji. Imaju odličnu pjevačicu i dobro izabranu šprancu koja ih nosi. Može proći.

Naslovi: 1.Animale, 2.Idea, 3.Rabbit on the road, 4.Fohn, 5.Nero, 6.Tomasz, 7.Yaca, 8.Prayer on wind, 9.The sound of death

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/12/2013