Mothermound
Opisujući sebe kao opskurni kvartet, ovi Slovenci iza sebe imaju priču čiji početak datira još u 1995. godinu kada su počeli kao trio pod nazivom Expulsion. U narednih deset godina objavili su dva demo snimka i jedan album. Da bi se rasformirali i potom 2009. ponovno ujedinili s članom više kao Mothermound. Kombinacija growl i clean vokala, te teških, crnilom obojenih death/doom riffova s 90's stoner/grunge referencama je ono što obilježava ovaj album u kojeg su uvrstili ukupno devet pjesama. Svoje brutalno ali i atmosferično djelujuće aranžmane sklapaju s dosta prekida i varijacija u tempima. Mjestimično kao u uvodnoj "Aurora Awaken", dopuštaju uplive neo-klasicizma u obliku flaute Nike Hribar i kratkih minijatura s akustičnom gitarom. Kao i u posljednjoj, virtuoznoj i sedam minuta dugoj "Curtains Fall" gdje im gostuje vokalistica Jovana Backović. Svijet Mothermounda je onaj sjenki i jarkih boja, prožet neortodoksnom mitologijom koja se ne očitava samo na slikovitoj naslovnici albuma s mističnom simbolikom, već i u samim nazivima kao i tematikama pjesama; "Come the Moonlight Come the Ra" ili "Murder of Angels" jasno ukazuju na tako rekući nordijsku orijentaciju i idoloklastičnu tradiciju tamošnjih metal bendova.
No, ovi Slovenci su otišli korak dalje uvodeći elemente mračnog rocka, koji na trenutke kao u "The Path I Cross" podsjeća na Alice In Chains iz "Dirt" faze. Klasični heavy metal obrasci su također uočljivi primjerice u "Dogma Defiled" s više linearnim ritmovima bubnjeva te melodičnim gitarskim solažama. Njihovo putovanje u individualni post-civilizacijski užas, u kome dominira očaj, bijes i metamorfna simbioza svetog i nesvetog zemaljskog u suptilnom eroticizmu, te nad to sve nadvijena sama bit postojanja kao ogromna, nedokučiva pa čak i prijeteća misterija, dinamiziraju s dosta duplog pedaliranja i tromim gitarskim dionica, koje se tečno ali munjevito presavijaju u energične baraže nafilane s histeričnim bas linijama. Također su se potrudili oko različitosti između pojedinih brojeva, iako se ta neka određena depresivna atmosfera provlači kroz gotovo cijeli album, a spomenuti izleti u neo-klasiku na njegovom početku i kraju se ovdje doimaju kao rijetke zrake svjetlosti među tamnim oblacima. Kako god bilo, muziku ovih Slovenaca mora se okarakterizirati kao u načelu progresivnu i zanimljivu. Prije svega radi uspješnog instaliranja više teškaških stilova, i to ide do u same pažljivo kolorirane detalje u kojima se pokazuje njihovo muzičko iskustvo. A to sve sjedinjeno čini album "The Burden Of Tomorrow" dopadljivim onima navučene na teške i oštre riffove prošarane tajnovitom i arhetipičnom simbolikom krvavog duha iz radova Williama Blakea.
ocjena albuma [1-10]: 7
z. marković // 17/12/2013