Jedan slovenski avangardni pjesnik, jedan hrvatski koreograf i izvođač i jedan slovenski glazbenik na ovom su zvučnom zapisu premostili distancu vremena te predočili evoluciju jedne ideje. Od pisane poezije nastale između dva Velika rata i razdoblja kada je svijet prošao kroz još jednu svoju pretvorbu, preko umjetničkog performansa koji je to isto pretvorio u vizualnu izvedbu do njenog ambijentalnog audio dekora. U albumu "Sad Sam Lucky Outtakes" zatvoren je krug onoga što je počelo prije skoro jednog stoljeća kao nova struja u Europi koja je tada upravo odlagala svoj dotrajali i za propast predodređeni ancient régime. Tu olujnu epohu obilježavaju pojave "izama"; impresionizam, ekspresionizam, dadaizam su samo neki od njih - novih struja koje su ujedno bile uzrok i posljedica tih previranja stvarnosti. Inspiriran živopisnom geografijom svojeg zavičaja i društveno-političkim prelamanjima toga doba, mladi Srečko Kosovel (1904 - 1926) postao je jedna od glavnih figura modernog avangardnog pjesništva u čiji rad su se slijevali gore navedeni art-stilovi. Ne samo u Sloveniji već i šire. Njegov opus, koji je spram kratkog razdoblja u kojem je djelovao srazmjerno opširan, revitalizirao je Matija Ferlin u svojoj solo-plesnoj predstavi "Sad Sam Lucky" došavši na neobičnu ideju da riječi ovog pjesnika transformira u čiste pokrete. A glazbu za taj komad napravio je slovenski glazbenik i zvučni dizajner, Luka Prinčič. Svejedno nazvali mi transcendentiranje poemi u ples i glazbu tek praznim artizmom ili pak dobrom zamisli, jedno je sigurno - za oboje je potrebna dobra doza ludosti. Međutim, uzevši po vlastitim navodima radove Kosovela i Ferlina tek kao polazne točke, Prinčič je s ovih trinaest kompozicija, čija trajanja variraju od dvije pa do čak petnaest minuta kao što je posljednja "Sad Sam Lucky Scene", kreirao samostojeću zvučnu drone/ambient rezonancu. Upotrebom raznih fragmentiranih atmosferičnih zvukova i bez ikakve vidljive strukture, Prinčič u svojim komadima kreira jedan apstraktni, u konceptu minimalistički i ugođaju nokturalni zvučni pejzaž, koji je istovremeno prijeteći isto kao što je i tajanstven. Baš kao i krševita slovenska brda. Poigrava se sa samom dubinom i jačinom pojedinih zvukova, koji često monotono defiliraju i gube se u daljini bez očitog kraja, središta ili početka. Rijetko se pojavljuju obrasci konvencionalnog skladanja kao u "A Premonition Of Future Passes Us By" s perkusivnim uplivima klavira u neo-romantičnom stilu. Dočim, ono čemu ovaj album i zahvaljuje svoje postojanje, a to je spomenuta predstava, ujedno je i njegova najveća prepreka. Jer bez nje ovi "Outtakes" su nepotpuni i odvojeni od njihovog pravog značenja.

ocjena albuma [1-10]: 5

z. marković // 12/12/2013