Banjalučka supergrupa sastavljena od članova tri dobro znana benda Tanker, Sopot i Tupas Mene uzela je ime po jednoj epizodi stripa Alan Ford kada je dotični manijak Kartoffel, ljubitelj krumpira svojim cepelinom uništavao ratarima sve druge nasade povrća osim krumpira. Od njega je pravio sva jela, bila ona slatka ili slana, a, naravno i alkoholno piće koje je s gnjušanjem iskušao Grunf, njegov stari avijatičarski švapski kolega iz 1. svjetskog rata.

Po ovome možete i sami zaključiti da je Kartofel Osvetnik bend komičara na čijem čelu stoji Aleksandar Aco Marković čija je crnohumorna poezija ispjevana upravo kao da je iskapio podosta Kartoffelovog destilata od krumpira. Eksplicitna lirika govori o birokraciji ("Šalter"), mnogim ljudskim predrasudama, pijači ("Incel"), životnim apsurdima ("Nalik", "Dvorska luda"), sitnim crticama iz svakodnevice ("Sobni bicikl"), seljačinama ("Emotivna sirovina"), nespretnim pijanim majstorima ("Komšo"), pasjem životu ("Azil"), a "Voće" upravo progovara o mržnji Kartoffela prema svemu voću i povrću, hahaha... Ima se što za čuti u tim njegovim umotvorinama koje, doduše, nisu pretjerano sablažnjive, prostačke ili banalne, već su pričice iz života raznih protuha, frustriranih marginalaca, metaforičkih likova i onih koji općenito ne mare mnogo za socio-društvene poteškoće, ali ih na njima svojstven način doživljavaju kroz sasvim drugačiju percepciju. Uglavnom pijanu ili indisponiranu iskaljujući bijes na neke nedužne aktere iz bliske okoline.

U široj klasičnoj rock postavi s klavijaturama i trubom, bend je nanizao složenac otkačene i lucidne glazbe koketirajući sa jazzom, bluesom, popom i slobodnim rock formatima poput znatno tananije varijante Captain Beefhearta & His Magic Benda ili nekih šašavih albuma Franci Blaškovića s Gori Ussi Winnetou. Koliko su to studijski uvjeti dopustili, a i sama vrlo kratka priprema (startali su svega par mjeseci prije snimanja), albumom odiše nonšalantnost namjerno razdrmane i raštelane pijanke u kojoj je jedino važna zabava. Međutim, kada se bolje promotre svi ti njihovi kakofonični session ispadi katkad prožeti i dubokim psihodeličnim primjesama, manir kojim muzičari opisuju Acinu liriku i ne treba biti koncizniji. Da je usklađen u finije harmonije s produkcijski dotjeranom čistoćom, izgubio bi sirovost i izvornost same ideje i možda se pretvorio u mainstream kakvog ionako na ovim područjima ima napretek. Osjeća se, a i provjereno je da Dado Pekam (bas), Saša Rogić Roga (gitara), Milan Aćimović Mika (klavijature), Srđan Banjac Njac (bubnjevi) i Dejan Savić Dejo (truba) umiju itekako kvalitetno i kreativno zasvirati, pogotovo kada odvale u jazz/fusion, ali u ovakvom konceptu to nije potrebno.

Ostvarili su zabavan, otkačen, šašav, groteskni i zajebantski album kome su instrumentalno-vokalni feleri sastavni dio cijele priče. Slični vicevi, štosevi i općenite teme iz rakursa birtije duhovite su kad imaju vrsnog interpretatora sklonog samoironiji, a Kartofel Osvetnik imaju upravo sve neophodne elemente za potpuni užitak u scenariju iščašene komedije koja varira od bizarnosti Monthy Pythona do čuvenog crnog humora Magnus & Bunkera, tvoraca Alan Forda.

Naslovi: 1.Šalter, 2.Nalik, 3.Sobni bicikl, 4.Incel, 5.Emotivna sirovina, 6.Komšo, 7.Voće, 8.Azil, 9.Motorka, 10.Dvorska luda, 11.Golub (live), BONUS: 12.-14.Sam na svom profile

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/11/2013