Humor je kod njih glavno oružje. Humor, ironija i sarkazam. Nema gotovo ni jedne pjesme na ovom debitantskom albumu koja nije prožeta ovim trima stvarima. Izuzev možda "Toxicity", obrade poznatog hita armensko-američkog System Of Down. Ali i ona zvuči više kao parodija naspram originala, što je vjerojatno bilo i namjeravano. Kao i "posuđena" i preinačena glazba Rammsteina u "Zone". Ne samo radi njihovog neobičnog naziva (skraćeno DSZDIF), već i što im nogometna terminologija služi kao osnova na kojoj grade velik dio svojih tekstova, više je nego očito da im je ova "najvažnija sporedna stvar na svijetu" na "prvom mjestu". Ljubitelji ovog sporta (a bogami i kladioničari) lako će se naći u ovome svemu. Međutim, nogomet je njima ekvivalent samom životu, sa svim njegovim usponima i padovima, tragedijama i uspjesima. Kao i sredstvo za opisivanje okoline i društva u kome žive. Ovaj sedmeročlani beogradski sastav, formiran 2008. godine, sebe opisuje kao "paracivilna, nevladina i nebajkina reorganizacija, čiji članovi potiču iz najzabačenijih prostorija Ministarstva za nerad i asocijalnu politiku", kao i "kvazi-umjetničkom, i ništa više sportskom skupinom". Dakle niti sami sebe oni ne shvaćaju previše ozbiljno, a to je ujedno i izvor njihovog šarma koji na trenutke podsjeća na ondašnji sarajevski new primitivs pokret, ali istovremeno i razlog njihove glazbene prosječnosti. Melodični i dinamični, ali pretežno blijedi i nemaštoviti punk-rock ovdje je pojačan zvukovima harmonike, koji se vješto stapaju u jedno s gitarskom distorzijom. Nažalost, rijetko se kada u ovih petnaest pjesama ovi Beograđani udaljuju od opisane i lako predvidive matrice, kao što to čine u tango-komadu "Ćutanje je srebro" ili akustični aranžmani u uvodnoj "Nova sezona" i završnoj, preko devet minuta dugoj (s izvrsno bučnim drugim dijelom), "Dozvolite da se raspadnemo - requiem nupitas". Jednoličnost albuma kako u tematsko-tekstualnom, tako i u glazbenom smislu, kao takav više je za koncertne izvedbe uživo na kojima ovi zaljubljenici u nogomet bez ikakve sumnje navedene nedostatke nadomještaju energijom i zajebancijom. Ali samo preslušavanje albuma se ispostavlja prilično dosadnom rabotom.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 30/10/2013