Portman je bend koji je počeo 2004. kako sami kažu kao "melodičan death metal" četvorka da bi se do danas iskristalizirali u gitaristički instrumentalni rock trio. Dalje od toga ne bih išao jer preslušavanjem ovog albuma naišao sam na elemente stonera, metala, postrocka, progresive, "you name it"... No činjenica je da tako nešto još u hrvatskoj nisam čuo, mogu reći da sam ostao iznenađen. Iza sebe imaju jedan album, žao mi je što ga prije nisam čuo, i himnu festivala Ferragosto Jam.

Ono što me najviše privuklo jest sličnost sa meni neprežaljenim PURE REASON REVOLUTION i baš u svakoj pjesmi očekujem da se pojavi vokal Chloe Alper ili Jon Courtneya. Osim toga imaju onaj neki teškaški rolajući, a opet prilično lijeni rif koji me oduševio kod ARBOURETUMa.

Uz česte promjene ritma; brzo-sporo, glasno-tiho, dokazali su da se i instrumentalni rock može pratiti sa zanimanjem. Još je jedna zanimljivost kod Portmana, koja ih izdvaja od ostatka ili barem većine domaćih inatrumentalnih bendova, a to je da su pjemama dali imena na hrvatskom. Mogli su komotno i na engleskom ko što bi se i očekivalo jer bi se tako "lakše probili na europsko tržište". Da ciljaju u tom smjeru možete vidjeti i na njihovom fb profilu gdje im je biografija prikazana na engleskom. Pa čemu onda pjesme na hrvatskom!? No to pitanje ostavljam za drugi puta.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 26/10/2013