Svjesna sam da recenziju nebi bilo dobro započeti negacijom. Ali stvarno ne znam koliko sam u ovom stanju sposobna sastaviti rečenicu, a kamoli sastaviti propisan izvješaj. Jer kad si lud, nisi svoj! Isto vrijedi i kad si pijan! Dvodnevna rođendanska proslava započela je u petak. I to dupla. A slavili smo 40 godina Kseta i 10 godina domaćeg stoner rocka. A premjerno izdanje Try Mandarin, trećeg albuma benda She Loves Pablo sjela je u cijeloj priči kao budali šamar. Dobar dio našičkog Portmana sam uredno preskočila jer je frendica umirala od bolova. No ono što sam uspjela uhvatiti, popikavajući se u masi nebi li došla do pozonice i ovjekovječila trenutak, izazvalo je u meni osjećaj radosti što su se na vrijeme ostavili melodeatha i snimili taj sudbonosni album - Pereskesije. Kašnjenje slavljenika uzrokovalo je komešanje kritične mase. Dupkom ispunjen prostor nije iznenadio. Obzirnom na pompoznu najavu očekivanja su ispunjena. Fotografi su čekali u zasjedi da konačno na stage konačno kroči taj četveročlani zagrebački bend. Prvim taktovima She Loves Pablo svi su bolovi nestali. Abecednim redom su svoj desetogodišnji rad na pripadajućim instrumentima predstavili Dimitrije Đokić, Andro Jambrošić, Hrvoje Jelen i Domagoj Šimek.

U jednom je trenutku uz Pablovce na pozornici stajala ljupka Dunja Ercegović ili Lovely Quinces, kako vam draže. Nismo ni trepnuli, a ona je već pobjegla. Novi materijal bio je prebrzo odsviran pa su počeli prašiti i izvan kalupa. Publika je bila neumorna, a mene je uz pamet i kičma odlučila napustiti. Pobjegla sam prije nego ponovno završim na nečijim ramenima. Koncert je uskoro bio gotov pa su mnoge Pepeljuge ovog puta na vrijeme stigle kući.

veda // 20/03/2016

> vidi sve fotke // see all photos