Drukčije od danas, kada je Lee "Scratch" Perry postao kao pomalo smiješna i nespretna sjena vlastite nekadašnje veličine, u sedamdesetim prošlog stoljeća on je bio svojevrsni King Kong reggae glazbe i pionir duba. Što sugerira i naslovnica njegovog najboljeg albuma objavljenog 1976. u dvije verzije; jedna jamajkanska objavljena pod nazivom "Scratch The Super Ape" s drugačijim poretkom pjesama i prikazujući ga na naslovnici kao mističnog "dread liona", te nekoliko mjeseci kasnije i internacionalna verzija s puno prikladnijim popisom pjesama i gigantskim, bijesnim "super-majmunom" koji sa splifom u ruci gazi omraženi Babilon, simbol i ekvivalent danasnjem nehumanom i izrabljivačkom neoliberalizmu - a čiji strip-art stil će poslije biti često upotrebljavan ne samo od strane Perrya već i ostalih sve do današnjih dana. Album "Super Ape" je po mnogo čemu bio drukčiji od svega što je se do tada moglo čuti. Tipični, topli, mračni i gusti zvuk njegovog već tada legendarnog studija The Black Ark, koji se nalazio u dvorištu njegovog doma u Kingstonu i opremljen zaista jednostavnom opremom, u ovih deset pjesama došao je do savršenog izražaja i koje je bilo sasvim drugačije od onoga kako je reggae do tada zvučao, a i nakon što je koncem sedamdesetih taj isti studio izgorio pod misterioznim okolnostima. Kasnije će Perry izjavljivati kako ga je on sam zapalio da bi istjerao đavola iz njega. Nedvojbeno, bio je to tragični incident ne samo za dub i reggae već i za glazbu općenito, jer takav zvuk više nigdje i ni od koga nije dosegnut. Izuzev možda američkih 10 Foot Ganja Plant na albumu "Hillside Airstrip". I jedino što je taj studio bilo uistinu zaposjelo su debele, vibrirajuće bas linije, ludi zvučni efekti i glasni hipnotizirajući udarci bubnjeva - poznato je da genijalnost i ludilo idu ruku pod ruku.

"Super Ape" se razlikovao i po tome što je to album kojeg u kompletu potpisuje prvenstveno njegov producent, Lee "Scratch" Perry uz pomoć svojeg studijskog benda The Upsetters, a studio s njegovim uređajima je kao takav pri tome upotrebljen kao svojevrsni instrument - također jedan novi, inovativni pristup. Usavršavajući ono što je otpočeto tri godine prije s "14 Dub Blackboard Jungle" - jednom od prvih cjelovitih dub albuma uopće i na kojem je sudjelovao još jedan pionir duba, također legendarni producent Osbourne Ruddock aka King Tubby, Perry je se između ostalog okoristio snimkama prethodnih izdanja snimljenih u njegovom studiju kao što su Max Romeov album "War Ina Babylon" te onima od Jah Lion i stanovitog deejaya James Booms. Ali Perryev ekstravagantni rukopis i producentska "voodoo-magija" ovdje vode glavnu riječ i on je u svojoj tadašnjoj lucidnoj inspiraciji na studio gledao kao samostalno živo stvorenje. Gledište i stav koji su bili potpuna kontradikcija od onoga kako su drugi glazbeni producenti diljem svijeta pristupali svom poslu. Ali za Perrya ovo i nije bilo tek samo puki posao, bilo je to stvaranje novog stila, koji je dekonstruirajući novo snimljene i(li) postojeće snimke na samu njihovu bit kojoj su osnova naglašeni ritam bubnjeva i basa - kostur duba - preko kojih se slažu slojevi raznih zvučnih efekata, samplovi zvukova okoline (do tada potpuna novost) i uplivi drugih instrumenata, prvenstveno gitare i puhačkih elemenata, te melodice s izobličenim i isječenim vokalnim dionicama. To sve je otvaralo širok spektar najrazličitijih kombinacija i inovacija, koje će poslije utjecati na mnoge glazbene žanrove poput hip hopa, punka ili rocka, a kasnije elektronske glazbe kao i modernog dubstepa.

No, polovinom sedamdesetih to još nije bilo točno zacrtano niti je dub imao jasniju sliku opisa (nema ga doduše još in danas). Stoga ovo izdanje nije tipični dub album već strši kao posebnost na samim počecima ovog stila. Ovdje je Perry upleo svu svoju eksperimentalnost i neobični talent, što mu je na posljetku donijelo čak i nadimak "Salvador Dali duba". Uklopivši baš kao i poznati slikar s kojim je uspoređen, razne fragmente reggaea i afričke glazbe u jednu afrodelicnu, surealnu, mističnu i magičnu, ali i modernu cjelinu, čija moć traje i traje. Izglancani i ispolirani reggae ustupio je mjesto pravcatoj džungli raznovrsnih zvukova, efekata i šumova. Reverbirana psihodelična wah-wah gitara Earl "Chinna" Smitha u pjesmi "Underground" sve je drugo do klasična ritam gitara uobičajena u reggaeu. Dok njenu podlogu čine moćni i spori ritmovi bubnjeva i prodornog basa Borisa Gardinera. "Chase The Devil" s prethodno spomenutog albuma Maxa Romea ušla je u povijest reggaea ne samo zahvaljujući modernijoj obradi nazvanoj "Iron Shirt" britanskih Zion Train, a njen je ritam poslužio ovdje u pjesmi "Croacking Lizard" uz vokalne dionice Prince Jazbooa. Za razliku od ostatka albuma gdje su vokalni partovi po važnosti na razini instrumenata, uloga vokala je ovdje vodeća. "Black Vest" s raskošnim puhačkim melodijama je također dub-obrada pjesme "War Ina Babylon" te "Stop The War" gore spomenutog Jamesa Boomsa. Cijeli album obavijen je u zadimljenu, transcendentnu atmosferičnost, protkanu rastafarijanskom terminologijom. "Zion Blood" s vokalnim dionicama od The Heptons i "Curly Dub" s vokalom samog Perrya, svojevrsni su manifesti ove ideologije, koja je za raste istodobno i pravcata religija: povratak korijenima i vlastitoj kulturi, zametnutoj stoljećima robovanja neutaživoj pohlepi Bijelog čovjeka. Perry je uvijek pazio na to da u svoju glazbu uvrsti afričke elemente kao jedna vrsta šamanskog uspostavljanja veze s udaljenim podrijetlom, poput flaute u "Dread Lion" ili congo odnosno niyabinghi bubnjeva, kakve zatječemo na primjer u "Three In One" - riječi 'the roots, the roots' odzvanjaju u "Dread Lion" poput usamljenog svetog glasa u džungli. Nemogućnost svrstavanja ovog albuma u samo jednu ladicu naglašava i istoimena pjesma s uplivima ambijentalnog jazza, u kojoj se Perry aka "the ape-man" predstavlja s riječima: 'This is the ape-man, trodding through creation, are you ready to step with I man?'.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 10/10/2013