Iako su mi pri svakom pojavljivanju nekako zapinjali za slušna pomagala, nikad se nisu zadržali dovoljno dugo da ih pomnije predočim. No kad je najavljen njihov nastup u Griču (13/09/2013), pozabavio sam se malo dublje tim "fosilima s plaže".

Priča kaže da su osnovani 2009 u Brooklynu, a isto tako je bitna činjenica da je jedini bitan za priču Dustin Payseur, a svi ostali su "potrošna roba". Tako se postava od početka do danas već nekoliko puta ispremiješala, a tko zna što nas čeka u Zagrebu. Objavili su nekoliko EP-ova i dva studijska albuma.

Prvi album istoimenog naziva, uputio nas je u svijet BEACH FOSSILSA. To je svijet indie pop pjesama u lo-fi izdanju s dosta gitara koje asociraju na surf al nisu to i s vokalom, koji se čini potpuno nevažan i nenametljiv. Sjećam se da mi je Daydream dobro sjela, al ostalo čini se nije.

Čini se kako se muzički skoro ništa nije promijenilo u protekle tri godine. Promjene u sastavu već sam spomenuo, a i živi bubnjar se pojavio umjesto ritam mašine, što se ponekad ipak osjeti. Kako su album snimali u studiju, a ne kod Payseurove kuće, kao što je slučaj bio dosad, zvuk se čini nekako čišći, no definicija s početka je ostala ista.
Sa Careless su me podsjetili na THE ORANGE STRIPS i dalje se nisam mogao osloboditi tog dojma. No, svakako su me se najviše dojmile njihove shoegazerske balade Sleep Apnea i In Vertigo u kojoj im je pomogla Kazu Makino iz BLONDE REDHEAD.

Ako je i samo to, dosta je za dobru ploču i dobar koncert, a ima tu toga još.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 12/09/2013