Četvorica dječaka iz Brooklyna dosad su objavili dva albuma i prvi puta se predstavili zagrebačkoj publici, koja ih je došla čuti u iznenadjujuće velikom broju. Sviraju klasičan gitaristički indie sa izraženim zvonkim gitarama kakve su se mogle čuti krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Nazalni vokal daje specifičnost bendu, dok su bas i bubanj tu da odrade posao. Započeli su kakofoničnim naštimavanjem te nas kroz sat vremena proveli presjekom dva albuma. Publika je odlično odreagirala na neke izraženije singlove kao što su Daydream ili What a Pleasure. Ostaje dojam da im je Clash the Truth najzrelija pjesma u opusu a s obzirom da je s novog albuma moglo bi se očekivati da krenu tim putem. Pjesma ima jače gitare i detaljno razradjenu fabulu što većina ostalih nema već se oslanjaju na klasičan raspored kitica-refren-kitica, što opet ni u kom slučaju nije loše. Ono što je loše i što je pokvarilo dojam svirke su tehnički problemi s mikrofonom što je zasluga tonca tko god to bio. A njihovim predugim naštimavanjem i pimplanjem izmedju pjesama te infantilnim forama na temu petka trinaestog i izlazaka u grad pokazali su da su još djeca kojima je sve ovo igra ali i ubili dinamiku koncerta pa me natjerali da ih kaznim tako što nisam ostao na bisu.

pedja // 16/09/2013

> vidi sve fotke // see all photos