Incurabili je duet bend kojeg čine Niko Novak (ex-Dicky B. Hardy) i nekadašnji frontmen Spoonsa, potom Borghesie i Matchless Gifta (jel' se sjećate tog Hare Krišna benda?) - Bruno Subiotto. Sviraju gitare, bas, usnu harmoniku i pjevaju, a kao ritam koriste bas bubanj i činelu kojima se služe istovremeno poput čovjeka-orkestra. Stojećki. Doduše, u njihovom slučaju je to vrlo minorno i posve minimalizirano na osnovne parametre. Uostalom, za njihov stil koji je pretežito blueserski s odmakom u lo-fi i alternativu, nešto više i nije potrebno.

Imaju tri albuma objavljena preko ljubljanskog Radio študenta - "Whenever You're Ready" (2010), "Fine With Me" i "Sure" (oba 2011) na kojima su posve do srži razodjenuli blues katkad ga raskolivši na paramparčad. Našla se tu nekolicina vrlo dobrih pjesama koje su sve autorske, te su otpjevane na engleskom jeziku, no na ovom novom radu snimljenom ujesen 2012. po prvi puta su zapjevali na slovenskom obradivši 4 pjesme legendarne post-punk skupine Otroci socializma.
Oni koji se sjećaju tog benda iz epohe prvog jugoslavenskog punka na čelu s Pankrtima, Pekinškom Patkom, Parafima i ranim Prljavim kazalištem znaju vrlo dobro da se većina punk i new-wave bendova nikad nije uspjela dočepati zvaničnog albuma. No, Otroci s Iztok Turkom kao bubnjarem i klavijaturistom Andrijom Pušićem (brat Ramba Amadeusa) su imali tu sreću da ga objave 1982., a potom i još jedan ("Kri", 1986, oba u sklopu FV za Galeriju ŠKUC), ali su ostali na marginama scene premda su koncertno bili veoma aktivni i atraktivni. Uostalom, koncem 70-ih i početkom 80-ih to je uz metal bio najžešći trend u r'n'r-u.

Danas u obradi ovog dueta te se pjesme Otroka socializma doimaju još mračnijim i neoptimističnijim nego li pred punih 30-tak godina kada su svi govorili o otuđenju i pokušavali barem malčice zdrmati establišment komunističkog sistema. Naravno, nitko nije smio niti zucnuti o tome da ima nešto protiv društvenog uređenja jer bi mu odmah UDBA sjela za vrat i u najblažem slučaju poslala na Goli otok da tuca kamen.

Ove 4 pjesme jesu lokalne, ljubljanske teme iz date epohe, no ama baš ništa nisu izgubile na aktualnosti. I dalje je socijala ugrožena, ljudska psiha i općenito stanje svijesti prožeto je refleksijom prokletog društvenog modela koji za razliku od komunizma otvoreno i ozakonjeno pljačka, tako da čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da 'ode u štacun kupiti flašo vina' kako kaže tekst "Ko se zjutri zbudim". Posebnost ovog rada je upravo ogoljena minimalistička glazbena struktura bez ikakvih perfekcija - uvodna "Lublana" je posve mračan alternativni blues kao da izvire iz dubina ranih radova Nick Cavea And The Bad Seeds križanog s The White Stripes, "Hiše so sive" nastavlja sličan scenarij, ovaj puta s pomahnitalim završnim punk-hardcore krikovima koji izranjaju iz mračnog spoken-worda, a "Rio" u svojoj suštini glorificirajući većini nedostižni Rio de Janeiro ustvari govori o nekoj birtiji gdje 'pijem svoj bir' (pivu) uz blues taktove prostorne bas gitare i melodijicu usne harmonike.

Perfekciju instrumentalizacije ili bilo kakvu drugu ovdje ne treba tražiti. Bend Incurabili se otpočetka postavio kao sirovi lo-fi proizvod koji jedino želi raditi jasne i konkretne pjesme o onome što živi, a to im je i s ovim obradama u potpunosti uspjelo.

Naslovi: 1.Lublana, 2.Ko se zjutri zbudim, 3.Hiše so sive, 4.Rio

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 01/09/2013