Nekadašnja Jugoslavija je, između ostalog, imala velikih etničkih i jezičnih prednosti (i bogatstva). Glavni jezik, srpskohrvatski kojeg su svi govorili imao je (i još uvijek ima) osnovnu podijelu - na ekavicu i ijekavicu, te brojna narječja, dijalekte i zavičajne autohtonosti. Meni se tako sticajem okolnosti pružila prilika da služenjem JNA čujem govor ljudi iz cijele države od makedonskog i slovenskog do albanskog, bugarskog, različitih ciganskih govora i rijetkog rusinskog. Te različita narječja i jezici o kojima danas primjerice u Hrvatskoj mladi ljudi stasali nakon raspada velike države pojma nemaju da uopće postoje. Kad sam čuo dečke, moje tada vršnjake vojnike kako govore svoj autohtoni dijalekt iz južne Srbije, točnije iz okolice gradova Leskovac i Vranje, nisam se mogao suzdržati od smijeha. Taj dijalekt se predhodno jako dobro i komercijalno popularizirao zahvaljujući čuvenim novokomponiranim trash-folk zabavljačima Rokerima s Moravu ("Moj se pevac spanđo sa tvoju kokošku, ič ne premećuje živinu ostalu, ajde bre komšike da o istem trošku otpočnemo i mi avanturu malu", ha-ha-ha), no onaj pravi govor tek sam imao prilike čuti upravo u JNA. I moram reći da me taj dijalekt strašno zabavljao jer je sam po sebi smiješan zbog obilate preobrazbe nepravilnih padeža, kao što je njima recimo bio moj kajkavski seljački 'dudekovski gruntovečki z Podravineeee' vokalno grubo rastegnuti akcent sa strogom ekavicom koja je vrlo bliska slovenskom jeziku. Tim južnosrpskim dijalektom su primjerice govorili car Lazar i Bora Stanković koji je znao pisati na vranjanskom dijalektu.

Ova hip-hop ekipa koju potpisuju Lay-Z + Pop (tako barem stoji na facebook-u, a jedan d njih je upravo i gazda etikete Vladimir Popović) iz Vlasotinca, gradića u južnoj Srbiji napravila je strahovito simpatičan 19-tominutni EP na svojem dijalektu ne libeći se i ne srameći svojeg autohtonog govora. Naposljetku, zašto i bi. Hip-hop je ionako govor ulice, materinjeg jezika, a ne tamo nekakvo nafuravanje na east i west coast spiku kao što to naši reperi znaju raditi. Skontali su momci da je ovo zanimljiv i humorističan dijalekt za cijeli slavenski Balkan (pa čak i Bugare i Makedonce koji nemaju padeže), te su vrlo lukavo i inteligentno pribjegli primjeni zavičajnih etno motiva u svojem repanju.

Tu treba obratiti pažnju i na njihovo ime - Southentik što je ustvari lingvistička caka koja znači southetnik iliti južnjak. A može značiti i jedinku - endo, koja je specifična za određeno podneblje u kome može opstati i vegetirati. Isto kao i jezik. Jedinstven i drugačiji, a nama Slavenima opet razumljiv i prirodan jer imamo isti korijen jezika, a govorimo drugačijim dijalektima.

Možda bi se ovaj kojim govore Southentik Crew trebao nekako konkretno nazvati, ali samo da nije neka sprdačina. Meni to zvuči posve prirodno i jednostavno, katkad nerazumljivo, no u principu bogato formatima o kojima suvremeni lingvisti još nisu uložili dovoljno truda da raščlane i detaljno analiziraju jezik. Volim slavenske jezike i obožavam ih tumačiti, te se uvijek trudim shvatiti ih bez obzira radilo se o ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, meni jako teškom poljskom ili sasvim jednostavnim češkim, slovačkim ili bugarskim jezicima. Korijeni riječi su isti, u većini slučajeva značenja riječi su vrlo bliska, samo je gramatika jezika nešto spetljanija stvar budući da Slaveni imaju jako kompliciran utjecaj istoka i starih, izumrilih jezika Azije. Germanu ili Romanu naše slavenske jezike je jako teško dokučiti jer nisu jednostavni, nemaju čisti infintiv, glagol, imenicu i ostale faktore obične rečenice koja je za 'zapadne' jezike proizašla iz latinskog. Mi Slaveni smo bogati jezičnom kulturom i time se moramo dičiti. I razumijemo se međusobno bolje nego li Portugalac s Rumunjom ili Englez sa Dancom ili Islanđanom.



Posluša li se ova prva pjesma "Vlasotince slang like dis", onaj spomenuti sušatelj stasao nakon raspada Jugoslavije malo što će uspjeti shvatiti. Ovi reperi repaju tako brzo kao da su death-metal vokalisti koje živo boli kita hoće li ih itko razumijeti ili ne. Slušao sam pjesmu jedno desetak puta, te sam jedino uspio shvatiti da se oni strasno zajebavaju sa socio-političkim sranjima, društvenom malograđanštinom, te da imaju jasno izgrađen stav proizašao iz, nazovimo to, ruralne sredine nimalo ne obezvrijeđujući svoj zavičaj. Lokalpatriotski dižu pobunu u glavi svakog svijesnog čovjeka da je ovdje, na ovome Balkanu situacija posve usrana prihvaćanjem zapadnjačkih modela društvenog uređenja. Kompozicija je totalno nedokučiva, možda čak i za govornike dijalekta, a kamo neće biti i za mene koji sam tek površno ušao u ovaj jako kompliciran, što za sam jezik znači i bogati sistem izražavanja. Ovi momci su totalno u hip-hopu kao što to niti The Rolling Stones nisu bili u rocku. Točnije, Stonesi nikada nisu koristili londonski dijalekt mada su mogli, no onda ne bi bili toliko važan svjetski rock bend.

Prednost ovih repera je upravo u odabiru jezika i dijalekta, nedokučivosti nekih izraza i njihovih novoizmišljenih riječi. Gledate li ponuđeni video uz kojeg su priloženi i tekstovi, treba vam najmanje 3-4-5-6 taktova zakašnjenja da skontate o čemu ovi momci pričaju. Ako uopće razumijete o čemu govore. Neuhvatljivi su, brzi, elokventni, inteligentni... Ova prva pjesma totalno obara s nogu i upućuje da se cijeli svijet stacionirao u 3 i pol minute u njihovom Vlasotincu iz kojeg gledaju Srbiju, a i čitav Balkan koji je ionako povezan.

Činjenica jest da su ovi momci napravili urnebes već u samom odabiru jezičnog izraza, te da su uz ovu abnormalno šaljivu i istovremeno buntovnu pjesmu dali još 5 komada otprilike slične prirode zajebavajući se sa socio-političkim prilikama. U reggae/ska ritmu slijedi humoreska "Njeknja, njeknja" s cigansko-špitarskim šmekerskim svjetonazorom, a može se osjetiti i duh makedonskog švercera. Uostalom takve face koje švercaju robom možemo naći i na zagrebačkim pijacama, te takve vrlo slične priče o patikama koje se raspadaju i žicanju dinara za pivo, stopiranju, muđahedinima... Ne znam da li će kome značiti, ali spram onoga što su Dubioza Kolektiv napravili na zadnjih dva albuma, ovo je totalno savršenstvo. Ja bih ovu pjesmu rado vrtio na radio programu i to komercijalnom, državnom. Svaki dan dok ne bi ljudima ušla u glavu.

Drugi dio albuma svira Fluid Underground što znači da su u pitanju hard/heavy riffovi i stil otprilike blizak stimulaciji RATM. Prva takva stvar je "Nesreća" o vukodlaku koja okončava s urnebesnim hardcore finišom nalik na Napalm Death. Druga "Samo jedan metak" je također u hard/heavy maniru, otprilike kao što je to bio čuveni soundtrack "Judgement night". Moćni riffovi, vokalni samplovi, te kombinacija repanja i metalsko/hardcoreaškog grčevitog pjevanja. U "G-folk u kući (feat. Lay-Z)" su se pozabavili narodnjačko-šabanskom etikom s mnoštvo turbo-folk elemenata. Posljednja "U autu (feat. Flashback, Fluid & Lay-Z)" je nešto blaža rap-metal stvarčina više orijentirana na mainstream i jedina je koja nije izvedena na dijalektu.

Budući da je ovo bio debitantski EP, posve je iznenadio ovakvim pristupom ka jeziku i mještovitim koktelom glazbenih stilova. Obećali su da će još nešto raditi, a to su vrlo brzo i realizirali. Ali o tome u dogledno vrijeme.

Vlasotince slang like dis!

Naslovi: 1.Vlasotince slang like dis, 2.Njeknja, njeknja (feat. Lay-Z & L3), 3.Nesreća (feat. Lay Z & Fluid Underground), 4.Samo jedan metak (feat. Lay-Z & Fluid Underground), 5.G-folk u kući (feat. Lay-Z), 6.U autu (feat. Flashback, Fluid & Lay-Z)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/08/2013