Eh, kad bi se zaštitila kao unikat za buduća pokoljenja bez skrnavljenja i izvodila u limenoj, orkestralnoj, vokalnoj ili bilo kojoj drugoj varijanti s upravo toliko energije kako je napisana.

Obično djeca u školama uče himne svojih zemalja uz pratnju potkovanog maestra koji je studirao glazbenu akademiju frustrirajući se na djeci kako ona ne shvaćaju Mozarta, Bethoweena, Brahmsa, Chopina, a pogotovo Wagnera, Stravinskog ili Stockhausena. Klincima je to nedokučivo i pokušavaju upamtiti što su slušali, ali ništa od toga im nije zabavno i malo što im ostane u dobrom sjećanju. Oni čak niti ne razumiju himnu vlastite države u kojoj žive. Djeca iz Sjeverne Koreje od rođenja znaju samo za svojeg velikog vođu i nemaju pojma da tu postoji i jedan drugi svijet, mnoge islamističke zemlje se bave upravo sličnom ideologijom stvaranja novih diktatura i centralizma, američka politika se ionako svodi na račun istrebljenja stanovništva na cijelom planetu u što većem obliku šerifovanja podivljalog zapada, a sve zapadne ideologije prate taj paralelni sistem neoliberalizma ugnjetavanjajući ljudski život na takozvani civilizacijski način ozakonjenog lopovluka po sistemu sličnih proto-modela Margareth Tacher i Ronald Reagana koji su glavni pokretači svega ovoga što nam se događa.

Od čega Protektori štite? Od sveg tog sranja koje doživljavamo i vidimo oko sebe. Ne treba se dati zatrovati hranom s TV ekrana i medija, nego pogledati u sebe. Priča dalje slijedi, a mogao bih i studentsku disertaciju ili diplomu iz sociologije zaraditi proučavajući ovu interesantnu, ali još uvijek nedovoljno poznatu supergrupu iz Srbije koju čine članovi niškog Novembra i novosadskog Atheist Rapa, kao i još neki muzičari na potezu Niš - Novi Sad - Kosovska Mitrovica - Beograd...

Snimljen u istom studiju Psychotherapy gdje su Schoolbus snimili "Ljubav, bes, nostalgija" (plus dio materijala snimljen u Socijala Studios), ovaj sedmerac je zgrizao znatno zahtjevniji nivo. Pojačali su brzinu, punk/hardcoreu dodali rokačinu, blues, usnu harmoniku, hard-rock i američku klasičnu garažu, a zvuk oplemenili prijeko potrebnom prljavštinom za ovakav križanac stilova. Koliko se može iščitati s omotnice cd-a, na albumu su učestvovali i neki članovi (i suradnici) Schoolbusa - Miroslav Milenović Mića (tekstovi) i Kosta (gitara, vokal), a produkciju je radio Nenad Pejčić u suradnji sa Federicco Rashidom.

Bend ima dva gitarista i čak dva frontmena (Psychosonic Boris i Vlajko), dok su ama baš svi preostali članovi prateći vokalisti (basist i bubnjar) uz dodatak jednog zasebnog back-vokala. Koliko je "Ljubav, bes, nostalgija" bio simpatičan albumčić zbog svoje čistoće i kratkoće koja nije iznosila niti pola sata, toliko je ovaj album daleko kompleksniji i teži budući da ima čak 21 pjesmu i iznosi skoro 50 minuta. Istodobno, tekstove je pisalo čak četvoro ljudi, tako da se nailazi na cijelu papazjanu različitih stavova, mišljenja, svjetonazora, a i čestih ispadanja iz nekakvog uobičajenog punkerskog konteksta. A valja primijetiti da se i vokali neprestano mijenjaju u vodećoj ulozi, pa se album nameće kao neka neobična kompilacija mnoštva autora koji su objedinjeni pod jednom zastavom - punk'n'rock.

Ipak, svi slijede neke određene priče koje su im svima zajedničke - zabavne su i bijesne, pune frustracija i zajebancija o svemu i svačemu, te svaka pjesma ima svoju poantu, no kako je opseg albuma uistinu obiman za ovakvo mnoštvo kratkih kompozicija (od minute do 3 i pol minute), stiče se dojam da se moglo dobiti 3 različita izdanja "Ljubav, bes, nostalgija" odvojenih na EP izdanja.

Okey, tako je kako je, no slušatelju kada prvi put posluša ovaj album od ovoliko pjesama će se zavrtjeti u glavi kao da odjednom po prvi puta sluša miks bendova poput Kawasaki 3P, S.A.R.S., Partibrejkers, Majke, Sheitans, Hladno pivo, Erotic Biljan & His Heretics, Muškat Hamburg uz neizostavni dodatak The Stooges, Ramones, Sex Pistols, Dead Kennedys, Black Flag, Nomeansno, pa i pop-punka Green Day ili kompleksne psihodelije space-rocka križanog s Rory Gallagherom koja se nalazi u završnom, odličnom instrumentalu "Ujed žene-zmije" koji adekvatno 'sjeda' na žestoki kratki uvodni punk/blues/rock instrumental "Tristač '78". Takoreći, album se od početka do kraja sluša u toku koji cirkulira po 'repeat' sistemu jer se čini da ste nešto propustili u prethodnom preslušavanju. I tako u krug...

Zanimljive su te njihove priče šta se dešava kada čovjek želi gledati nogometnu utakmicu "Liga šampiona" (a dođe ona, uzme daljinski, promjeni TV program i leži polugola, ha-ha-ha) ili u metaforičkoj naslovnoj "Kretenov let" s otprilike sličnim nabrijanim garažnim punk-rock/blues nabojem koja ima cijelu humoresku o ovome sjebanom političko-ekonomskom modelu spomenutog neoliberalizma u kome živimo, a mnogi niti ne znaju u kojem sistemu živimo nakon raspada Jugoslavije. Na naslovnici albuma se nalazi vrlo domišljat crtež Nenada Gucunja s vizionar-istraživačem u balonu s košarom kako durbinom promatra nebesa, no priča je sasvim drugačija. Odnosi se na one što 'žive na nebu i padaju pod most na nešto šiljato'. O kad bi takvi političari, licemjeri i slični sanjari o karijerama uspješnog života bili posljednji...

Šarajući s mnogim temama, ovi otkačenjaci filaju pjesme o raznim grabežljivcima poručujući im 'jedi govna i ne seri' (pop-punk/hc "Na korak od pucanja"), 'u govnima smo do guše/ ljubav za mržnju rado menjano/ dobrotu i poštenje kažnjavamo ' (pop-punk "Nove vrednosti"), zatim o neuobičajenom hedonizmu sirotinje (odlična Nomeansno/Black Flag-ovska "Imaš li razloga za slavlje"), o ženi koja više voli teretanu negoli svojeg ljubavnika ("Nisi mi dovoljna ti/ a ogromna si")...



Nađe se tu i neobičnih poteza spajanjem klasičnog punka s domišljatim gitarskim eksperimentima a'la The Pop Group/ Frank Zappa ("Magistrale sumanutih misli"), prljavog gothic-punka o vampirima (najkraća "Vampir u penziji", ha-ha-ha), ali i neočekivanog country-rocka, naravno do daske otkačenog ("Novi dan" o pijači i povratku kući iz birtije). Ima i himničnih pjesama koje upecaju otprve poput prvog singla "Ekstremno", kalifornijskog pop-punka "Revolucija" i intimističke priče "Neshvaćen i mlad" koja čak ima najveće šanse po prikazanim performansima okupiti široku komercijalnu publiku. Mnogi se mogu pronaći u toj kompoziciji koja bi mogla postati novi "Ja volim samo sebe". Nadam se da niste zaboravili i otpisali Psihomodo Pop? A i ska/punka ima ovdje ("Slovenska") koji je otpjevan na način Boris Belea iz Buldožera 'podignimo pesnice bez tragova baruta/ sakrij nebo u očima i buntom u grudima/... heroji bez snage nas ispuštaju/ biće akteri pobede novih revolucija'). Žalosno, ali istinito. To se događa u svijetu koji je zaluđen, ne da potcjenjujem ili uveličavam Slovence, ali u svijetu koji poznaje samo jedan zakon malverzacija koje u svojoj šaci drži Wall Street, Masoni i EU, jedini je razlog kapital. I to na bilo koji način. Uzeti od sirotinje koja ionako ništa nema. Ili od bogatih, svejedno je, ali kad bogataši to osjete na svojoj koži, onda se dižu medijske hajke i razvezuju dugotrajni sudski procesi. A kad siročad vapi, onda nikom ništa. Kao da smo ovce za klanje. Ok, pjesma nema veze s ovime što sam naveo, ali Protektori govore upravo o tome na svoj način.

Uistinu puna šaka brade od odličnih gitarskih riffova, različitih bijesnih i manje bijesnih vokala, poneki sjajni tremolo ("Uspavanka"), jako dobrih pjesama, a posebno bih istaknuo najkraću "Putovanje" od samo 1.12:

'ja znam da putuju svi
s ovog sveta na neki drugi
znam ne trajemo koliko trebamo

znam da odlaze svi,
znam da postoji vreme,
znam da beskraja nema,
znam... da gubim dah

ali ne znam da li je greška
to što trunemo ovde?

znam da odlaze svi,
znam da postoji vreme,
znam da beskraja nema,
znam... da gubim dah'

Fenomenalno. Slušao sam je valjda 30 puta za redom i nisam mogao vjerovati da to stane u jednu minutu i 12 sekundi. Jednostavno i dorečeno od A do Ž. Himna cijele planete Zemlje!!!

Kad jedan album ima ovakvu moćnu pjesmu, bez obzira na ostali materijal, koliko god se kome dopao ili manje dopao, zaslužuje najvišlju ocjenu. Ova punk-rock ekipa iz Srbije je ukapirala cijelu poantu života. Znam da će biti oštrih zamjerki na račun lošije produkcije, ma fućkaš to kad su momci napravili sjajne pjesme koje samo čekaju da se u njih 'zaroni' dubinom srca, emocije i duše.

O ovome radu će se zasigurno govoriti i za desetak godina.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 31/07/2013