Onaj tko se dočepa ponekog originalnog nosača zvuka ovog opakog dvojca iz Seattlea, može se smatrati srećkovićem. Od mojeg zadnjeg susreta s njima početkom 2009. i albuma "Sexless/ No Sex" bezuspješno sam tražio njihova izdanja mada su u međuvremenu objavili još 6 vinilnih split 7'' singlova sa Scurvy Bastards, Lords Of Light, Agents Of Abhorrence, The Process i dvostruki singl "Brutal Supremacy" na kome su prisutni Hatred Surge, Mind Eraser i Scapegoat.

Zatim, objavili su dva split LP/CD-a sa Shank i sumanutim The Endless Blockade, dva solistička EP-ija "Demonstration In Pressure and Volume" (7'') i "Cancer b/w Life of pain" (obrada Black Flag), te tri kolaboracije sa Hatred Surge ("Broken: A Collaboration", 7''), s vlastitim side-projektima Walls/ Pig Heart Transplant ("Public Humiliation", 2009, LP/ DVD) i LP sa David Baileyom. I još jedan dvostruki album "Perfect Symbiosis Of Man And Machine" objavljen negdje koncem 2011. o kome nitko ništa ne zna. Čak ga niti bend na svojoj web stranici ne spominje, ali navodno postoje neki tipovi koji su se dočepali vinila i ljubomorno ga čuvaju samo za sebe bez potrebe da ga digitaliziraju i stave u opticaj kao download.
Ah, da, vjerojatno i ne znate da se radi o bendu koji štampa svoja izdanja u vrlo malim tiražima od po nekoliko desetaka primjeraka do 2-3 tisuće komada kao što je to bio slučaj sa hvaljenim "Sexless/ No Sex", a u slučaju split LP-ija "Germs And Death" sa sastavom Withdraval Method rezano je samo 7 ploča koje imaju članovi oba benda. Navodno nisu niti svojim prijateljima htjeli presnimiti ploču...

Jon Kortland i Jensen Ward totalno preziru glazbenu industriju, a fanovima poručuju - 'ako nas hoćete slušati, dođite na naš koncert, presnimite naše kasete, ploče i cd-ove ako ih nađete jer ne štampamo glazbu za ljude kojima se živo jebe za nekakav hardcore bend'.

Kako god, Iron Lung su vrlo produktivan dvojac koji je od 2000. do danas nanizao 11 split 7'' singlova, 6 split EP-ija, 3 demo izdanja i 6 solo albuma. Otprilike po dva izdanja godišnje, a odnedavno su pokrenuli i vlastitu etiketu Iron Lung Records što znači da bi se njihova (zlo)djela mogla pronaći u barem nešto većim količinama. Možda. Hm?

A o čemu se ovdje radi? Samo o najjednostavnijem hardcore izrazu koji se može zamisliti - bubnjevi i gitara uz abnormalno bijesan vokal s mnogo angažiranih tekstova o svemu i svačemu. Bez dlake na jeziku. Živa ludnica Vrapče za ispiranje mozga!

E, sad, duboko treba udahnuti po preporuci nekog psihijatra koji je uz to i fizioterapeut za duševne bolesnike, ovisnike, alkoholičare, obiteljske nasilnike, kriminalce, učestale prekršitelje zakona koji su uhvaćeni pod opijatima, šizofreničare i sve one koji nisu mentalno retardirani, ali su po načelima suvremenih psiho-socijalnih istraživanja bolesne osobe. Ovaj dvojac doslovce jebe mater suvremenoj psihijatriji i ovoj pokvarenoj civilizaciji koja je izmislila cijeli spektar zakona u rukama moćnika koji vladaju s ljudskim slobodama. Ako nikad niste uhvaćeni od policije u nekoj banalnoj gluposti kao što je npr. prelaženje biciklom zebrom preko crvenog svijetla na semaforu, verbalnog sukoba u birtiji, bezazlene šamaronke zbog povrede individualnosti, pokušaju utjerivanja dugova, svađi i sličnog, a pri tome ste bili barem pd utjecajem alkohola, onda zasigurno ne znate o čemu ovaj dvojac priča i zašto je tako bijesan, nadrkan, ljutit i što ih sve deprimira i navodi da stvaraju ovakve pjesme. Ako živite svoj život otplaćujući kredit i maštajući o ležernoj penziji uz unuke i sjetnim prisjećanjima na 'one stare dobre dane', te pomno pazite da nikad nikome ne stanete na žulj, pa čak i da ste enormno povrijeđeni, a sve u strahu od zakona, onda Iron Lung definitivno nisu bend za vas. A njima se za takve letargične ljude koji samo 'gledaju svoja posla' uistinu živo jebe, kao što i sami kažu.

Oni su osviješteni duet luđaka, doslovce iz Vrapča, ali ne onih koje je pokojni Željko Malnar znao dovoditi pred TV kamere i od njih raditi još veće kretene nego što jesu u interesu vlastitog imagea i što veće gledanosti na konto pikantnih i provokativnih tema. Iron Lung su pljuska tom suvremenom zakonu koji gazi po svim ljudskim pravima, počevši od osnovnog prapočela da je čovjek bio lovac i sakupljač koji je svakodnevno išao 'ubiti ručak'. A danas je to zabranjeno. I loviti ribu i brati gljive, pa čak i bazgu i slične korove. Za sve moraš imati dozvolu, a neki pametnjakovići su izmislili i specijalne tečajeve samo da ti izmuzu novac. E, pa o tim stvarima govore Iron Lung i o još mnoštvo toga što uopće nije prirodno u ljudskoj prirodi. Naravno i o socio-političkim neskladima, ali ama baš svaki stih im je na mjestu i upiru tamo gdje ljudsko srce svakog dana nalazi na prepreke, a često ni zdrav razum ne može pojasniti zašto se one pojavljuju.

Album je podijeljen u tri osnovna komada. Svaki komad iznosi otprilike 23 minute, što sve skupa iznosi nešto manje od 70-tak minuta, a album ima sveukupno 41 pjesmu. Nešto poput našeg genijalca Dječaka iz vode koji je po lirskom izrazu vrlo blizak ovim Amerikancima. No, nema niti jedne dulje pjesme od 2 i pol minute, a neke iznose tek jedva pola minute. Treba pri tome zaboraviti bilo kakve šablone, Iron Lung nemaju niti jednu pjesmu u kojoj nešto ponavljaju, a ponajmanje nešto što bi sličilo refrenu. Nema solaža, već samo riffova i jakih tempova koji se konfiguriraju sukladno sa programatsko-lirskom tematikom. U tome se svakako ne može uživati s one glazbene i umjetničke strane ako se traži neka finoća melodije i uobičajenih zakonitosti hardcorea, ma kakvi. Ovo je najsiroviji i veoma brutalan izraz koji čini apsolutno zasebnu vrstu hardcorea i ja bih sad mogao jako nadugo i naširoko govoriti o genijalnosti i istovremenoj jednostavnosti ovog dvojca, ali vama će to biti od male koristi jer ako poslušate samo jednu pjesmu, biti će vam vjerojatno bezveze kao nekakvo nadrkavanje gitariste i bubnjara koji vrište ni zbog čega. Jako velika greška. Elem, u tom prvom dijelu albuma je 20 izuzetno frustriranih i kratkih kompozicija koje su osnovica albuma.

Središnji dio je nevjerojatna "White glove test find more flight" koja iznosi 23 minute i praktički nema nikakve veze sa prethodnim urnebesnim hardcore komadima. Ovdje Iron Lung, ruku na srce, zvuče kao najeksperimentalniji Throbbing Gristle iz 70-ih godina. Lirike i vokala gotovo da i nema, samo obilati šumovi proizvedeni na tko zna koji način, mnogo drone/post-industrial potke s rascijepkanim aranžmanima, poneki krik i sitna repeticija nekog stiha, ali jako mučna i teška atmosfera koja se sasvim jasno nadovezuje na cijelu priču. Za ljubitelje ovakvog izraza, ovo je abnormalno avangardno iskustvo. Obavezno poslušati, preporučam. Čak i originalnije od ranih radova velikana s Genesisom, Cosey, Sleazyiem i Chrisom... Za hardcore fanove koji vole zadrti sistem urnebesnih tempova i urlikajuće vriske, svakako nije. Ovo je majstorija ekspresivnog eksperimenta noise-industriala. Možda se Iron Lung više nikad neće vraćati na ovu sferu, ali ovdje su uistinu pokazali da bi i u tom pravcu mogli ostvariti velike rezultate. Jako mračno, vrlo kompleksno i kako mi se čini, svaku od prethodnih 20 pjesama su izobličili do neprepoznatljivosti dajući im sasvim nove oblike u sveobuhvatnoj noise simfoniji. Ako su u stanju to ponoviti uživo, e onda im svaka čast.

Treći dio albuma su istih 20 pjesama koje je remiksirao neki meni nepoznati Merged. Uspoređujući ih sa originalima, dodani su samo halovi i sitni efekti koji vrlo mračno dočaravaju cijeli koncept, a neke pjesme su čak i bolje u ovoj varijanti.

Kao što sam već rekao, ovo nikako nije glazba i stil koji bi se mogao dopasti ljubiteljima klasičnog hardcorea, već je proizvod vrlo izolirane sorte glazbenika koji misle isključivo za sebe i o sebi, no nikako egoistično. To jednostavno nije glazba za široki puk bez obzira da li on voli hardcore i eksperimente jer u svemu tome uvijek postoje neke zacrtane norme. U slučaju Iron Lung sve norme su nepotrebne. Oni su genijalci.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 30/07/2013