Još najbolji opis njihove glazbe je alternativni metal, ali ima veze s nu-metalom, hardcoreom, math/metalcoreom i brojnim inačicama suvremenog stila koji se ne temelji na isključivoj gruboj jednostavnosti thrasha, a ponajmanje deatha. Za sebe tvrde da su skloni eklekticizmu na pragovima različitih trendova današnjice što u biti znači intenzivan ritam i naglašena melodija, te mračno i depresivno raspoloženje bez ikakvih ustupaka nekim drugim tematskim i emotivnim opservacijama.

Karijeru su počeli još koncem 2003., a svoj prvi EP s 5 kompozicija objavili su 2005. i intenzivno pokušavali nastupati, no do 2008. uspjeli su održati samo 5 koncerata u Parizu (dva nastupa), Chellesu, Le Hongreu gdje je snimljen DVD materijal, te u Londonu. Nakon toga bend se povukao i mirovao naredne 4 godine, a s novom postavom su startali 15.XII 2012. nastupom u 'Le Rockstoreu' u Carvinu, te su odmah početkom 2013. nanizali serijal koncerata u Parizu, Carvinu, Ermontu, Lilleu, Argenteuilu i Cambraiju.

Ovaj mini album ili EP u trajanju od 26 minuta objavili su u travnju 2013. s neobično dizajniranim kartonskim omotom dimenzije 26x12 cm na kome osim naslova pjesama, e-maila i web stranice nema nikakvih drugih podataka. U dodatnom press materijalu saznaje se da je bend kvartet, a interesantno, poput još nekih francuskih i švicarskih bendova, članovi se potpisuju samo s jednim slovom - O (gitara), C (vokal), T (bas) i S (bubnjevi).

Prve dvije pjesme "Suicide shop" i "Violent overthrow" vrlo su rastrganog tempa s brojnim sitnim tehnikalijama kratkih i odrezanih 'djent' riffova nalik na Meshuggah u kojima je osnovica 'kreni-stani'. Taktove je gotovo nemoguće pohvatati od prve i čini se da će im se ritam raspasti svakog momenta. Međutim, to iznenađujuće dobro funkcionira u skladu s povremenim gitarskim staccato melodijama i raspjevanim melodičnim vokalom, doduše vrlo grčevitim 'clean' izrazom. Na trenutke se čini kako bend preferira i čudnovato iskrzani funk.

"Drowner" je najdulja pjesma (5 minuta) izranjajući iz nekog samplea, puna je breakova sa zaletima i laganijim dionicama, no nekako se čini najhomogenijom zahvaljujući daleko jednostavnijim tempovima i veoma senzibilnom refrenu do kojeg se dolazi dinamičkim gradacijama i kompleksnijim aranžmanom. "Sale paradise" je puna brutalnih miš-maš tehnikalija s promjenjivim tempovima i bubnjarskim vratolomijama kao da je u tih 4 minute nabacano svega i svačega, od djenta i hardcorea do alternativnog i nu-metala. Uz "Drowner" još jedan potencijalni favorit je "Blue lethe", tromijeg tempa i vraških 'žičanih' bravura gdje se već mogu osjetiti i jazz elementi. Pokušavao sam ovu skladbu zamisliti u izvedbi nekog avangardnog ili nu-jazz benda s kontrabasom, pianom, saksofonom i bubnjevima... Uh, to bi opako i neobično djelovalo, a čini mi se da bi glazbenici trebali svirati striktno po notama, no ne mogu zamisliti kako bi interpretirali vokale C-ija. I na kraju dolazi uistinu najjednostavnija, ali i najbrža "Dog to man transposition" u kojoj se nevjerojatnom brzinom izmjenjuju minijature basa i gitare. Čini se da obojica maestra na žicama ovdje koriste isključivo tehniku gitarskog djenta. Tek u nekim kraćim dionicama je moguće odvojiti gitaru od basa budući da vrlo rijetko koriste legato i riffove. Sve je manje-više odsvirano staccato manirom, no kada se nakon ovih 26 minuta strastveno unesete u njihov zaista neobičan tehnički pristup koji vas beskompromisno zbuni, pjesma naprasno završi bez ikakvog 'grande finala'.

Mene su zbunili mada koliko god da sam preslušavao ovu kaotično-kompaktnu svirku s izrazito harmoničnim i upečatljivim vokalistom. Ne znaš da li da skačeš ili da stojiš i samo klimaš glavom koliko su u stanju neprekidno mijenjati tempove, ritmove, taktove, skraćivati riffove i općenito sakatiti općeprihvaćeni pojam ovakve žestoke metalurgije koja ima i mnogo primjesa hardcorea.

Jako neobična i tehnički vraški zahtjevna svirka.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 22/07/2013