Da nesuđeni engleski Bob Dylan više nema šta za reći bilo je jasno na prošlom albumu "Mr.Love & Justice" (2008), no još je tu i tamo malo pokazao zube za poneku angažiranu, mada i skroz površnu pjesmu. Međutim, pet godina kasnije s ovim albumom je definitivno odustao da pokušava mijenjati svijet. Kako ironično, album je izašao samo dva tjedna prije smrti Margareth Tacher (8.IV 2013), bivše britanske premijerke protiv koje je vodio svoj privatni rat tokom 80-ih i napisao brdo pjesama stajavši u prvom redu njenih najzdušnijih protivnika. Ovaj puta je digao ruke od svega kao da je prognozirao njenu smrt, a ono što se kaže, smrću neprijatelja okončava borba, te kao da i on sam završava svoj rat okrećući se ostavinskoj raspravi sagledavajući što je ostalo nakon decenija provedenih u lirskim bitkama između republikanaca i demokrata, te kapitalista i komunista.

On je uvijek imao adekvatan i definiran poetski stav za teška vremena status quo situacije u kojoj se na radničku klasu i potčinjeni sloj najmanje mislilo, no ovdje više nema nikakvo mišljenje niti bilo kakav stav osim svojeg individualnog, za sebe o sebi i o nikome drugome. Pobjegao je daleko od svojih velikih uzora The Clash, Dylana i Woody Guthriea, no ako ništa drugo ponudio je jednu obradu "I ain't got no home" (Guthrie) i jedino o čemu se ovdje može govoriti (i diviti) jest amerikanizirani country-folk zvuk urađen u Pasadeni sa Joe Henryijem. Ok, nije Billy sasvim napustio svoja uvjerenja, no čitav album govori individualno o frustracijama, nezadovoljstvu, napetim razmišljanjima, jadikovanjima o iskustvima s robije, izgubljenim prijateljstvima, ljubavima...

Tu se desi i poneki solidan ubod poput uvodne "January song", "No one knows nothing anymore" ili "Swallow my pride", no sve je to sagledano iz njegove prizme ogledala u kome vidi ono što želi. Iskren jeste i emotivan, ali ruku na srce, to nije dovoljno budući da sranja na ovome svijetu, a i u njegovoj državi ima više nego ikad prije. A njegova protestna i inteligentna poetska riječ bila bi potrebnija više nego ikada.

Ogradio se, zatvorio i više o ničemu svjetski važnome ne želi govoriti. Šteta.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/07/2013