Jedan od rijetkih ovogodišnjih albuma koji spadaju u onu kategoriju '1000 albuma koje morate čuti prije smrti'.

Stagnant Waters je francusko-norveški projekt na relaciji Evreux - Clermont Ferrand - Oslo sa troje provjerenih glazbenika koji su bend pokrenuli na sjećanje prijatelja Joey Hopkinsa, aka Nihil (1982-2008), pjevača i programera avangardnog black-metal benda Alien Syndrome 777 koji je umro pred samu Novu godinu 2008. u vlastitom automobilu, pretpostavlja se od ispušnih plinova. Hopkins je još imao sastav Joey Hopkins Midget Factory i radio je sa Blackdrone, Inc.

Ovaj trojac čine elektroničar, klavijaturist, jazz bubnjar, kompozitor, saksofonist, klarinetist i ambijentalist Aymeric Thomas (Pryapisme, Senoys...), vokalist i glavni tekstopisac Svein Egil Hatlevik (aka Zweizz from Fleurety, ex-DHG/Dodheimsgard..), te Camille Giraudeau (Dreams of the Drowned, Smohalla) na gitari, basu, synthu i programima.

Prije samog pokretanja Stagnant Waters, Camille je 2007. imao frakciju Dreams Of The Drowned s kojom je objavio split EP sa bendom Phlegma. Iz tog perioda datira 5 kompozicija koje se nalaze na ovom debi albumu, no tada su one bile vrlo loših tehničkih performansa. U ljeto 2008. pridružili su se Aymeric Thomas i Joey Hopkins koji je čuo EP, te počeo surađivati, no prije nego što su napravili bilo kakav zajednički snimak, on je preminuo u 26. godini života. Kako je povremeno radio sa norveškim bendom Fleurety, njihov pjevač Sven Egil Hatlevik se ponudio da popuni njegovo mjesto, te su projekt nazvali Stagnant Waters (ustajale vode).

Album su najavljivali još 2010., no njegov je izlazak odgađan pune dvije godine ugledavši svjetlo dana tek 29.X 2012. , a kad se zavrti prva kompozicija "Algae", istom se pomisli da je ovo nekakvo prenapuhano i hvalisavo djelo bez pokrića. Pjesma je katastrofalni lo-fi, sirovi black metal kakvog radi svaki živčaniji demo bend. Ali, taj dojam samo drži vodu u prvih 40 sekundi jer se u nastavku kompozicije redaju abnormalnosti kakve niti jedan slabašan, prosječan, pa i iznadprosječan black metal bend ne može realizirati - eksperimentalije iz oblasti elektro-akustike, teška abrazivna buka hardcorea sa orkestracijama i elektronikom, živi bubnjevi i elektronski ritmični rafali, bijesni vriskajući vokali izvitopereni elektronikom, sporiji ritmovi, spoken-word... Potpuni kaos i ludilo u kome nema nikakvih pravila je ono što slijedi - svaka od 8 kompozicija je oda poremećenosti. Ili potpuni iskorak iz uravnoteženosti. U jednom intervju bend je izjavio da im je namjera bila raditi potpuni kaos sa neograničenim ludilom u koje mogu ukomponirati što god žele, a Aymeric Thomas je kazao da mu je ideja bila veoma primamljiva budući da je ranije uglavnom komponirao jazz i klasiku, te da se nikada nije bavio metalom ili sličnom glazbom. Sven Egil Hatlevik je svoj vokal još kao klinac bazirao na komičnoj interpretaciji Muppet Showa kada su obradili veliki hit "We are the world" band-aida USA For Africa 1985., pa je tako kroz dugogodišnje urlikanje i vrisku stekao ogromno iskustvo da s vokalom radi što god mu se prohtije. On na ovom albumu manijankalno šeta s vokalom kako mu god srce poželi mijenjajući oblike od pobiješnjelog metalca, agresivnog punkera, naratora sve gotovo do opernog pjevača.

Najkompleksniji dio rada je onaj glazbeni. Kompozicije su naizgled nabacani kolaži svega i svačega bez ikakvog reda, ali to je samo privid. Izmješana živa svirka sa samplovima, orkestracijama, saksofonom i klarinetom, te elektronikom nešto je najluđe i najpomahnitalije što se uopće može zamisliti. Red buke, black metala, industriala, tromih arija, eksperimenata, iznenadnih napada senzibilnosti gudača, piano melodija, jazz improvizacija, gabbera, no sve je to veoma harmonično ukomponirano pazeći na tijek sadržaja skladbi "SSAER CNAPJAL PNOI TAT" (latinični prijevod s ruske ćirilice, jbga, nemam ćirilicu na tastaturi), "Of salt and water", "Castles", "Concrete" i "Bandaged in suicide notes". Posljednje dvije su posve slobodne eksperimentalizacije - "Axolot!" je nošena ambijentalnim gitarama, jazzom, hardcore glitchom, harshom i cinematic konceptom koji uključuje i spoken word na francuskom, te imitaciju gregorijanskih napjeva i sulude kibernetičke nintendo igre, a "From the breaking neck to infinity" niske black metal štimove, gabber, obilje eksperimenata i sekvenci za gudače i piano.

Može se čak i konstatirati da ovdje metala ima ponajmanje, no bend je to demantirao riječima da oni jesu metal bend koji eksperimentira sa svime i svačime, a kako se može između redaka naslutiti, žive vrlo brzim životom punim ekspresija. K tome su dodali - ako nitko od nas ne umre, u 2013. godini će biti još naših novih materijala, možda čak i novog albuma.

Kad se na koncu saberu svi parametri ovog djela i kad se dođe k sebi nakon 46 minuta frenetičnog ludila, ovo je jedan od najkompleksnijih i najotkačenijih eksperimenata u metalu (a i rocku i u elektronici) uopće. Nešto slično jedino su povremeno znali raditi The Residents, Atari Teenage Riot, Alec Empire, te poneki eksperimentalisti i kraut-rock bendovi.

Originalno i neponovljivo. Poslušajte obavezno.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 05/12/2012