Već čitavo jedno desetljeće je proteklo od kako je se amerikanac Frank Rosaly posvetio eksperimentalnim i prije svega improviziranim oblicima glazbe. Njegovo glavno "oruđe" su bubnjevi, a pored aktivnog sudjelovanja u čikaškoj alternativnoj rock i freejazz sceni, svako malo se uputi u krajnje eksperimentalne projekte. U tome svjetlu treba gledati i njegovo najnovije izdanje "Centering and Displacement". Riječ je o noise/experimental/drone albumu u trajanju oko pola sata, čiji je proces nastajanja prošao četverogodišnju odiseju brojnih miksanja i zvučnih manipulacija da bi u konačnici završio u sadašnjoj finalnoj verziji.

Album se sastoji iz dva dijela, koji su imenovani jednostavno kao "A" i "B". Dok se prvi dio albuma koncentrira na perkusije, drugi je u mračnijem drone ambijentu, a obadva predstavljaju samu granicu između onoga što je još uopće glazba i nasumičnih zvukova bez ikakvog značaja. Stoga ovaj album treba gledati prvenstveno kao istraživanje slučaja i elementa improvizacije u glazbi, koji bi kao takav možda najzanimljiviji bio glazbenim teoretičarima ili hardcore fanovima uvrnute i čudne "buke". Kako bi se barem donekle skužio, potrebno je znati povijest nastanka ovog uratka, te razne procese kroz koje je prošao da bi primio svoj konačni oblik. Naime, sve što se ovdje može čuti je nastalo improvizacijom, potom digitalno isječeno, izmiješano i nanovo sastavljeno. U više navrata i različitim metodama. Bilo kakva uobičajena ritmika ili melodika je se pri tome izgubila, a ono što je na koncu ostalo kao rezultat su tek nasumično poredani fragmenti istih. Dobiveni efekt je taj da slušatelj nikada ne zna što ga očekuje kao sljedeće - improvizacija dovedena na stupanj više. Kao kontrast tome stoji instrumentalni minimalizam, gdje se skladbe sastoje samo iz šturih intonacija bubnjeva, basa ili opustošenih elektronskih zvukova. Na prvo slušanje neatraktivno i neprimamljivo, ali s dosta subliminalne kompleksnosti, koja se tek s vremenom otkriva. Nekakva konačna poruka ili smisao iza ovog albuma ostaje misterij, a vjerojatno je to i bio cilj ovog Amerikanca. Jer jedan od glavnih faktora moderne, krajnje eksperimentalne glazbe i jeste njena neodređenost, koja se može shvatiti kao smisao u besmislu, ili pak besmisao u samom smislu.

z. marković // 15/10/2012