Potencijalni slušatelj se ne bi smio zavarati početkom ovog albuma. Naime, u prva uvodna dva instrumentalna komada Nikola Matenda aka Tripno(i)sis iz Pančeva baca u ring smireni i malo obećavajući ambijentalizam, koji se u prvoj numeričko imenovanoj skladbi 204012 sastoji isključivo iz prostranih i atonalnih synth-naslaga. Međutim, već u sljedećoj Grey garden (burnt flower) u njega priključuje osvježavajuću i zanimljivu ritmiku, koju će sve više izgrađivati u nastavku svog novog albuma All this years in shadow. Da je u svom trećem izdanju skladateljski dobrim napredovao, pokazuje u pjesmi Krvnik, koja je ujedno i najbolja cijelog albuma. Tu Tripno(i)sis uvodi i vokalni element pjevajući "krvnički" hladno ali prodorno na materinjem jeziku. Nažalost tek jedna od dvije pjesme od njih ukupno devet na ovom albumu.

Da se još nije u potpunosti oslobodio od neizražajne melankoličnosti svjedoči nadovezujuća Lexilium, gdje ponovno glavnu ulogu preuzima lijepa ali dosadna melodija syntha. Vjerojatno zato ovaj žanr i jeste uvijek na margini zbivanja, jer se može slušati i shvatiti samo u određenom "štimungu". Ako volite gledati dugo kroz prozor, uživati u promatranju jesenjeg lišća kako pada s tužnih stabala i gubiti se u razmišljanju o tragičnosti bivstva, onda je ona za vas "real deal". Ostalima vrata ostaju zatvorena. No i ovdje Matenda dosjetljivo predstavlja još jednu komponentu svoje glazbe: industrial. Ugodna melodična ali žestoko distorzirana gitara izvlači cijelu predstavu, a s istom formulom nastavlja dalje u instrumentalu Aftermeth, koji je s puno više karaktera od prethodnog. Balans između ambijentalnog i industrijalnog ovdje puno bolje funkcionira, a neočekivana jazzy dionica klavira je zaista vrlo dobro pogođena. Prenaporni minimalizam njegovih prethodnih radova je ovdje kao rukom odnešen i svjedoči da je ovaj Pančevac velikim koracima otišao unaprijed.

U skladbi When love and death embrace ovaj inače i gitarist pančevačkog benda Unezverena Pepeljuga (za kojeg se nažalost ne čuje mnogo u zadnje vrijeme), te također i član industrial sastava F32 je se okušao i u vrlo melodičnom za njega netipičnom pjevanju koje mu nimalo loše ne stoji, štoviše treba dobrodošlo pozdraviti. Ukombinirano s atmosferičnom gitarskom solažom i laganim triphoperskim ritmom učinilo je ovu skladbu jednom od najjačih karika cijelog albuma. Druga na Matendi vlastitom jeziku otpjevana je Anamneza i zaista bi bilo za poželjeti da je još bilo takvih. Jer s tim njegova glazba dobiva sasvim novu i prisniju sliku nego što je ima na stranom engleskom. Album zatvaraju u tipičnom Tripno(i)sis-stilu skladba Suicider i kratki ali nepotrebni, sablasnim krikovima prožeti instrumental Ocean of sadness (to the eternity).

Album All these years in shadow pokazuje velike skladateljske pomake ovog Pančevca, ali i da se još nije u potpunosti oslobodio boljki iz prošlosti. Što hoće reći, svoje inspiracije učiniti više zanimljivim i dramatičnim. Ali ugradio je veću ritmičnost u svoju glazbu, kao i veću dozu emocija. Rezultat je pristojan ambiental album, pojačan s natruhama "soft"-industriala, mjestimično finim zvučnim efektima i nošen vrlo prihvatljivim vokalnim dionicama. Povremeno mu to sve isklizne kontroli i onda se desilo to da je jedna ili druga skladba ispala suvišna, što sugerira da je možda bilo bolje da je nastavio s dosadašnjom praksom izdavanja kraćih EP-ova, gdje bi sumirao samo najbolje trenutke predloženog materijala i s tim povećao cjelokupnu kvalitetu.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 06/10/2012

PS: Album je dostupan kao free download ovdje