home > mjuzik > Doomsday Celebration

kontakt | search |

BLASTCRAFT: Doomsday Celebration (Crime:Scene Records, 2012)

Blastcraft je oneman bend muzičara iz Beograda koji ne želi otkriti svoje ime jer kaže da ono nije bitno. Ali mora mu se priznati da je napravio odličan album, a ne nekakav smandrljotak od EP-ija kao što to uobičavaju raditi novi izvođači nadahnuti raznim elektronskim underground žanrovima.

Ovaj umjetnik je bez ijednog živog instrumenta napravio sjajan cyberpunk/ digital hardcore/ industrial/ hellcore album, a ako ćemo pravo, ovo je jedan od unikatnijih suvremenih instrumentalnih electro-punk radova u kome se čuju i povremeni gitarski riffovi koji podjednako duguju punku i metalu u energičnim kompozicijama "Metamorphoses", "Hardcore megadeath, megakill", "Fuel in flames", "Noiseshaking spinbreaking" i "Grinding on the dancing floor". No, osnova glazbe su različite elektronske kompjuterske manipulacije u svojstvu energičnih, ali ne i brutalnih plesnih tempova sa psihodeličnim premazima i mnogim žanrovskim diverzijama na rave, trance, techno, gabber, jungle, hip-hop, scratch... Svaka pjesma ima neku drugačiju stilsku karakteristiku po kojoj se uočava da je autor dobro prožvakao ostavštinu plesne techno manije 90-ih i prisvojio je kao baštinu formiravši je u vlastite male unikate koji iznose u prosjeku oko 3 i pol minute, te im dodao punkerski šlih industriala bez ikakvih jasno vidljivih utjecaja. A može se recimo primijetiti i utjecaja dubstepa u broju "Look! Some small blue planet!".

Ovo je nadasve originalna plesna glazba kakvu rijetko čujemo na ovim područjima. Autor se uopće nije opterećivao sa onim stereotipnim pristupom ka pop formatu u kome mora sve biti idealno namješteno, naprotiv, on fila proizvoljne eksperimentarije na umjereno brze tempove, a umije uraditi i vrlo interesantne 'space' ekstravagancije poput kratkog komada "Malfunction" ili završnog chill-out/dubstepa "Neurotoxin".

Meni se osobno čini kao plesna psihodelična i mnogo 'kulerskija' varijanta Aphex Twin s mnogim stilskim dodacima, a album djeluje kao svojevrsni autorov 'best of' jer nema nikakav određeni koncept koji bi nosio tok radnje. Pjesmu po pjesmu je veoma zanimljivo slušati; čuje se veliko bogatstvo ideja i raskošan talent autora koji se hvata u koštac eksperimentirajući sa svačime što mu padne na pamet, a ako bih izdvojio nekog osobnog favorita za potencijalni hit, to su svakako skladbe "Fuel in flames" i "Story of a new machine" koje imaju najpristupačniji faktor - melodiju, ritam i minimalističke gradacije. Ostale kompozicije su prilično vješto izgrađene kao male electro-hardcore simfonije kojima ama baš ništa ne manjka. Tu vrijedi spomenuti "Psykoposes" sa sympho/progressive detaljima i odličnu kratku naslovnu "Doomsday celebration" (samo 2.19) u kojoj nema čega nema.

Odličan album koji je najavio veliki kreativni potencijal autora od kojeg se može očekivati uistinu svašta. Jako dobro. Preporučam poslušati najmanje 5-6 puta, a tek onda izvaliti mišljenje. U svakom slučaju, ovo je djelo koje ima debelu budućnost ispred sebe.

Bravo autoru!!!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/09/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Po'vratak kralja

PUNJENA PAPIGA: Po'vratak kralja (2019)

| 09/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*