American Analog Set (AmAnSet za prijatelje) je osnovan 1995 u Austinu, Texas. Četvorka, odnosno danas petorka, je s malim izmjenama u postavi dosad izdala 4 albuma + jedan koji sadrži izdane singlove i unreleased songs s njihove prošle diskografske kuće Emperor Jones. Tijekom njihove prošlogodišnje turneje (prve europske u njihovoj karijeri), AmAnSet su jesenas posjetili i Zagreb, točnije Kset. Nažalost, ne mogu se pohvaliti da sam prisustvovao tom glazbenom doživljaju jer tada pojma nisam imao tko oni zapravo jesu i kakvu glazbu stvaraju. No, Kset je u to vrijeme izdao promo CD (rujan/listopad 2001) koji je nažalost prekasno došao u moje ruke, a na kojem su, uz njemački Couch, upravo AmAnSet bili onaj band koji je više nego, što bi se reklo, privukao moju pažnju. Prošlo je nešto vremena od tada, a nedavno me moj zlatni anđeo (!) usrećio podarivši mi njihove albume...

Zvuk koji oni proizvode najlakše bi opisao kao akustičnu i uvjetno rečeno nježnu glazbu, sa pokojim pojavljivanjem i električne gitare. Prvi band koji mi je pao na pamet za usporedbu su legendarni Yo La Tengo (posebno u stvari "Million Young"), a kasnije su kao usporedbe dolazili i Stereolab, Tortoise, "normalni" Giant Sand ("BBB" album), pa čak bi na kraju rekao da pomalo zvuče kao akustična verzija belgijskih dEUS iz njihove početne faze. Sve ovo shvatite vrlo uvjetno, više kao neke smjernice glede zvučnog izričaja nego kao kopiranje navedenih veličina, jer AmAnSet imaju svoj zvuk.

Ovdje nećemo raditi presjek njihove karijere, već ćemo se zadržati na njihovom posljednjem studijskom albumu "Know by Heart" koji je napravljen u njima prepoznatljivoj lo-fi maniri (po vlastitom priznanju, prvi album su snimili u kući u kojoj su živjeli, nemajući blage o tome kako se album zapravo snima). Već prvom pjesmom "Punk as Fuck" nas uvode u svoj mali akustični svijet uz dodatak klavijatura i nježnog muškog vokala. "The Only One" nastavlja u istom revijalnom tonu, uz lagano ubrzavanje ritma, dok odličan filmični instrumental "Like Foxes Through Fences" ritam podiže za još jednu stepenicu (možda bi baš ovako zvučali Mogwai da naprave neku pop unplugged stvar). Od ostatka ovog 40 i nešto minutnog putovanja, izdvojio bih meni najdraže stanice: nova, kraća i bolja verzija "Gone to Earth" (prva se nalazi na njihovom debiju) s genijalnim udaraljkama i klavijaturama (veseli Tindersticks (!) bez dubokog Stuartovog glasa), yolatengovsku "Million Young", izuzetno dragu "The Kindness of Strangers" te prekrasnu "Know by Heart" (You are a book for me to read / Line after line, I read on and on / You are a film for me to see / A string of frames that just go on and on).

Unatoč nekoliko genijalnih stvari, ne mogu reći da album kao cjelina zadovoljava moje stroge kriterije i da zaslužuje čistu peticu, ali obzirom da sam ih tek upoznao (i zavolio), stvarno ne vidim smisla u nekakvom cjepidlačenju. Moji novi dragi prijatelji s kojima ću se družiti neko naredno vrijeme i koji će mi pomoći da lakše prođem kroz ovo bljuzgovito godišnje doba. I za kraj, pohvala Ksetu i za izdavanje promo CDa (ne znam da li je to još uvijek praksa; toplo se nadam) i za dovođenje takvih bendova u naše krajeve. Nije da se žalim, jer sam ih na kraju krajeva ipak upoznao, ali da sam samo znao za njih prije 28.10...

ocjena albuma [1-10]: 8

sale // 18/01/2002