U drugoj polovici devedesetih bombardirani odličnim singlovima Vow, Only Happy When It Rains ili Stupid Girl, odmah smo zavoljeli "supergrupu" GARBAGE, koja se predstavila kao protuteža tadašnjoj pošasti brit popa. Butch Vig, producent (producirao je Nirvanin "Nevermind") i bubnjar i njegov kolega iz bendova Spooner i Fire Town, pokušavali su napraviti novi bend, kada je Butch na MTVu vidio spot Suffocate Me, grupe Angelfish. Ostalo je povijest.
Spomenuti singlovi, kao i naredni Milk, I Think I'm Paranoid ili When I Grow Up, te albumi "Garbage" (1995) i "Version 2.0" (1998) donijeli su im megapopularnost. Alternativne pop rock pjesme nastale na temeljima soničnih bendova s početka devedesetih kao što su My Bloody Valentine ili Curve, te naravno Sonic Youth kao predvodnika, s primamljivim vokalom Shirley Manson i njenom pojavom u prvom planu sjele su na plodno tlo i rasle rasle rasle, sve dok nisu uvenule. Počele su venuti već s trećim albumom, da bi s četvrtim potpuno uvenule. Nakon njega su krajem 2005. najavili "vremenski neodređenu hibernaciju" i nije ih bilo sve do početka ove godine kada se pojavio singl Blood for Poppies i natjerao nas da se sjetimo GARBAGE-a.
U međuvremenu Shirley je surađivala s drugima, pokušavala u filmskoj industriji, Vig je producirao, a krajem 2011 skupili su se da bi obradili U2 Who's Gonna ride Your Wild horses za Achtung Baby tribute album, koji se pojavio u magazinu Q.
Očito im se sviđalo, pa su nastavili svirati i počeli rad na albumu. Petom. I što reći o albumu. Ništa novo u smeću! Sve je ostalo po starom. Nekoliko zgodnih hitića, par pjesama koje su tu da popune album i to je to. Blood for Poppies je klasičan GARBAGE hit, potpuno predvidljiv kakvih valjda Butch Vig može milijune dnevno izbaciti iz glave. Drugi singl, Battle In Me, je nešto malo žešće i kompliciranije tematike, al nikako materijal za singl. Treći sngl Automatic Systematic Habit, vidi pod prvi singl. Kao i za četvrti singl Big Bright love. Felt je skinuti CURVE, Not your kind of people simpa balada, no sve u svemu kreće se između podnošljivog i dosadnog "smeća".
Ipak, za one koji su nekad voljeli Garbage, to bi moglo biti približavanje zvuku devedesetih s odmakom od dvijetisućetih. Pa ko voli…
ocjena albuma [1-10]: 6
pedja // 07/07/2012