Plan koren iz 9 su dvojac Luka Papić (ableton, ritam mašine, synth) i Marko Totovski (gitara, bas) koji sviraju instrumentalni electro/progressive s mnogim elementima space-rocka, psihodelije, eksperimentalne i ambijentalne glazbe, post-industriala, noisea... Sami za sebe kažu da su geek-boy bend, da sviraju onako kako im se hoće i da se nihilistički bore protiv šablona.

Ovaj debi album snimali su u Beogradu (studio Avt) tokom jeseni 2009. sa Stefanom Maleševićem koji im je radio miks i čudnovati omot s nekom riječnom ribom (meni nalikuje na sunčarku). Na poleđini omota je poslagano jedno 60-tak tih ribica koje tvore onaj dojam kojeg ostavljaju pčelinje saće. Uh? Odakle krenuti?

Moram priznati da me zbunila njihova glazba. Van je bilo kakvih konvencionalnih žanrova i stilova, a opet je na neku čudnu foru veoma plesna zahvaljujući dovitljivo koncipiranim ritam mašinama koje se ne trude imitirati klasičan, akustični bubanj. Imam dojam da su ovi momci de facto otprašili nogom u stražnjicu sve moguće stilove i uputili se na svoj put istraživanja glazbe, te da su očito vrlo naslušani, a moguće i da imaju 'putra na glavi' što se tiče glazbenog obrazovanja.

Kao prvo, odlično barataju instrumentima i sjajno poznaju etiku eksperimentalne, elektro-akustične i avangardne glazbe, kao i mnogih stilova koji su proizašli iz te škole. Primjerice kraut-rock, post-punk, post-rock, synth/electro-pop, noise, techno... Kao drugo, ovo nije glazba koja će vas dobiti na prvu loptu. Veoma je čudna i moram reći da je nešto potpuno novo. Ovako nešto ja još nisam čuo. Sirovo je, ogoljeno do srži, uglavnom jednostavno i istovremeno vrlo kompleksno. Tek tu i tamo zamiriše na d'n'b ili trip-hop, ali to definitivno nije to. Uopće mi se ne čini da ovi momci eksperimentiraju, naprotiv, oni su već ovdje izgradili neki svoj stil kojeg bi ja nazvao 'raw-urban' (sirovo gradski). Nema veze ako nisam u pravu, možda uistinu postoji ovakva adekvatna scena, ali ja je čuo nisam.

Prve pomisli kad sam poslušao album bile su mi rani Kraftwerk, zatim Neu!, Amon Dull, Tortoise, Trans AM, Tuxedomoon, pa i The Residents, The Pop Group i prvi album Miladojke Youneed, no ništa od svega navedenog se ne može utrpati u ovaj fah ova dva čudaka. Izgleda da su detaljno proučili povijest rock i pop glazbe, te da su odlučili napraviti nešto posve novo s mnogim elementima upravo te povijesti u friškom ruhu otprilike onako kao što su Can koncem 60-ih svoje poznavanje i akademsku glazbenu stručnost avangardne klasike uspjeli pretočiti u ono što se kasnije nazvalo pogrdno, ali i veoma upečatljivo - kraut-rock.

Na ovih 53 minuta materijala nalazi se 11 nevjerojatnih instrumentala koji, mene glazbenog istraživača i diskofila, doslovce obaraju s nogu. Nisu to neki pretjerano virtuozni instrumentalistički potezi - gitara kombinira staccato, neke rock/punk/metal riffove, malo legato tehnike, ritam mašina je uštimana da aranžmanski stane tamo gdje treba i pretvori se u neki sasvim drugačiji tempo ili zvuk, a synth šara sa bogatim ekspresijama, ambijentima i konkretnošću izraza. Tu je još i bas gitara, te povremeni distorzirani zvukovi gitare, no osnova je utkana u veoma kompleksnu, ali i vrlo čistu glazbu u kojoj nema štemanja po zidovima buke ili nekih pretencioznih zvučnih zahvata.

Ovo je album koji me satjerao u ćorsokak. Ja uistinu ne znam kako bi objasnio ovu muziku; apsolutno se ne protivi mojim izgrađenim načelima, stoji doslovce od A do Ž kao fenomenalan art, no dođavola, zar se baš sve mora gurati u nekakve fahove i pojašnjavati detaljno šta je to? Ja ovo uistinu ne mogu nigdje svrstati, ovo je živa glavobolja za kroničare, ali je istovremeno sjajan unikat nečeg posve drugačijeg od onog što nudi ne samo 'nova srpska scena', već i svjetska pop produkcija.

Ja bih rekao da je ovo avangarda koja još uvijek postoji. I sve kompozicije su odlične.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/07/2012