Dylan Mattingly, rođen 18.III 1991. u Oaklandu (California, USA) pod punim imenom Dylan Cassius Ramon Eugene Thelonius Apollinaire Mattingly spada u najnovije otkriće moderne američke klasične glazbe. Do sada je već ostvario izuzetnu listu suradnji sa brojnim kompozitorima, glazbenicima i nekolicinom orkestara ostvarivši 30-tak kompozicija, a ovaj debi album je napravio u kolaboraciji sa Contemporaneous, velikim mješovitim orkestrom od 23 člana iz New Yorka. Pri tome je i sam svirao violončelo, instrument kojeg je počeo svirati još kao sedmogodišnjak. Veoma je interesantno da je svoje prvo djelo "Hanna highway and Hamoa waters" za solo violončelo napisao sa samo 8 godina, no uz klasičnu glazbu, voli rock, te je član blues/funk-rock benda Funky Bus & The U-Turns u kome svira gitaru.

Dylan je ovom prilikom priredio samo 4 opsežne instrumentalne kompozicije (sve skupa u trajanju od 56 minuta) koje imaju izuzetno bogatu i poetski nadahnutu priču o Ameliji Earhart. Ona se u vrijeme 2. Svjetskog rata sa svojom motornom letjelicom Lockheed Electra 10E zaputila na putovanje preko Pacifika istražujući pejzaž i raštrkane otočiće. Nakratko se zaustavivši na malenom Howland Islandu, na pola puta između Fijija i Hawaja, izgubio joj se svaki trag jer su otok, po svemu sudeći, bombardirali Japanci. Prikaz njezinog putovanja upriličen je u prve dvije teme zajednički nazvane "Atlas of somewhere on the way to Howland Island". U prvoj "Radial liftoff music for Amelia Earhart" opisuje njezin polazak iz grada u kome ostavlja vrevu i tihe odjeke laganog jazza, te kroz glazbu dočarava nebesko plavetnilo, bezbrižan let preko Tihog oceana, zvjezdano nebo i prekrasne ambijentalne pejzaže. Kako je Amelia izgleda dobila pogrešan signal, sletjela je na najbliži otočić, te se radnja nastavlja u drugoj, skoro 20 minuta dugačkoj "Islanded in a stream of stars" gdje se događa spomenuta tragedija, a Dylan je to umješno pretvorio u elegiju koja kulminira sa odlaskom njene duše među nebeske zvijezde. Preostale dvije teme "Six night sunrise (music of Barges & Metallic stars)" i "Lighthouse (refugee music by a pacific expatriate)" su nanizane pretpostavke njezinih intimnih sličica i impresija koje variraju između kopna, Pacifika i nebeskog svoda, dakle ono što je vidjela preko svojeg prozorčića od pleksiglasa. Tu se nizaju flashbackovi noćnog neba, orošenih krošnji stabala jabuka, željezničke tračnice, jutarnje refleksije, povremene oluje, oblaci... Odnosno, to su sofisticirane ode Tihom oceanu iz prizme autora kako je on doživio Amelijin nestanak.

S velikom instrumentalističkom pratnjom (osobito u prva dva komada), Dylan je ostvario izuzetan rezultat - glazba naprosto dočarava spomenutu radnju koja se jednostavno zavlači u ljudsku psihu. S ogromnim potencijalom mašte, ovom autoru uistinu nije potrebno nikakvo usavršavanje; potpuno je ovladao kompozitorskom vještinom (završio je glazbenu akademiju), konceptom i pričom, te, da se vratim na sam početak - prosto je nevjerojatno da mladić od 20 godina napravi ovakvo monumentalno djelo.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/07/2012