Zemlja zarobljena u vječnoj tranziciji, čiju sudbinu kroji šašica retardiranih bogatuna. Osjećaj da se život odvija tamo negdje daleko, izvan granice. Ne, u ovom slučaju nije riječ o Hrvatskoj, već o Makedoniji. Premda je sličnost vrlo velika. Riječ je o novom, trećem po redu albumu makedonskog punk rock/melodic hardcore sastava Noviot Pochetok iz Skopja. U svega trideset i pet minuta (ne računajući zadnji "Hidden track") ovi punkeri su uspjeli strpati čitav presjek trenutačnog stanja u Makedoniji. Otprašeno u energičnom kalifornijskom punk rock stilu; melodičnost spojena s žestokim hardcore osnovama. Brzi ritmovi bubnjeva neumoljivo galopiraju iz pjesme u pjesmu. Praćeni vrtoglavim linijama basa. Ovi makedonci si na "Melancholic Machine" ne dopuštaju niti trenutka predaha. Bijes i rezigniranost je očito njihov glavni pokretač.

Glavni protagonisti u ovih četrnaest pjesama su osobe izgubljene u tranziciji. Njene žrtve, kako na socijalnom, tako i duševnom planu. Živeći u državi osakaćenoj od korupcije, prevareni i lišeni perspektive, u ovom albumu se prikazuju ljudi s mračne strane društva. Kao na primjer u pjesmi "Godini podocna". Prinuđeni na dilanje droge ili prostituciju, zavedeni od nekakve suicidne opskurne sekte ili jednostavno više nesposobni za održavati najosnovnije međuljudske kontakte. Da, transformacija iz socijalističkog u kleptomanski sistem je odnijela i odnosi svoj danak. I to iz svake pore društvenog života. A najviše kod mladih ljudi. Tragedija često ne gleda na ekonomski status. Tako su u pjesmi "Sekogaš tvoj prijatel" njeni tragični junaci oni koji lutaju po noćnim ulicama, krpaju novac za iduću pijanku, tražeći nekakav bijeg iz turobne realnosti. Kao i oni imućni sa skupim kolima i skupocjenim šampanjcima, čiji je život postao jedna velika praznina i ispraznost.

Dečki iz Noviot Pochetka su na ovom albumu apolitični. U pjesmi "Tamu zhiveam" kritiziraju i ljevicu i desnicu. Rastrgnuti između sveopće apatičnosti i naivnog vjerovanja u neka bolja vremena. Iako se osjećaju izolirani od ostatka svijeta, za to zapravo i nema potrebe. Jer svi mi na neki način dijelimo njihovu sudbinu. Naše situacije i problemi su slični. Tako da se i svi mi možemo identificirati s ovim albumom. Njegovom porukom, ako je uopće i ima. Jedina prepreka je ta što su pjesme otpjevane na makedonskom jeziku. Ali unatoč tomu, u svojoj deset godina dugoj karijeri (prvotno pod imenom Morfium, a od 2005. kao Noviot Pochetok) su imali rasprodane prve naklade prethodna dva albuma, nastupe na Exitu 07, našem Dirty Old Festivalu prije tri godine i makedonskom Alarm festivalu. Tako da njihov rutinirani punk rock kombiniran s melodičnim hardcorom očito nalazi uspješno svoj put do slušatelja. I to ne samo u njihovoj matičnoj zemlji. Naročito pjesme kao što su "Nadrealni prikazni", "Novela" ili na albumu jedina ali izvrsna atmosferična balada "Bulimija", u kojima su pogodili prilično jake gitarske riffove, opravdavaju njihov dosadašnji uspjeh. Dok je završni "Hidden track" namjerno do sada bio izuzet iz cijele ove priče; iznenađujuće je kako jedan iskusan sastav kao ovaj može sam sebi upropastiti album stavljajući kao zadnju pjesmu jednu preko dvadeset minuta dugu improviziranu kakofoniju, vjerojatno snimljenu starim kasetofonom. Neoprostivo. Međutim, ostatak albuma je itekako za sve prijatelje furioznog kalifornijskog punka, bijesnih refrena i divljih riffova - za skakanje, glasno slušanje i tko može, pjevanje.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 25/06/2012