home > mjuzik > Onward

kontakt | search |

HAWKWIND: Onward (Plastic Head Music, 2012)

Praočevi space-rocka i pioniri konceptualnog progressivea ponovno na top ljestvicama sa čvrstim futurističkim radom.

Davno je bio njihov veliki hit-singl "Silver machine" (1972, UK no.3), pregršt top-40 albuma, te kratka rola Lemmy Kilmistera koji je 1974. svirao bas prije nego što će oformiti Motorhead. Stvari su se mic po mic stišavale tokom 80-ih kada je progressive i space-rock zapadao u debelu sjenu pred daleko komercijalnijim izdankom (prog-metalom), da bi se na koncu tokom 90-ih i u prvoj dekadi 21. stoljeća potpuno potisnuo u underground. Svoje zadnje pojavljivanje na top listama Hawkwind su zabilježili 1995. sa albumom "Alien 4" (UK no.119) i od tada, premda su ostvarili još 6 studijskih, 3 živa albuma i 6 kompilacija, postali su bend koji je svoj vidljivi život uspio održati samo na velikim festivalima. Međutim, zahvaljujući mnogim stoner, sludge, doom i novovjekovnim progressive bendovima koji su isticali neprijeporan utjecaj Hawkwind na svoj rad (primjerice Kyuss, Monster Magnet, Acid Mother Temple, White Hills...), njihovo ime je ponovno bačeno pred oči javnosti sukladno s 'otkrivanjem' pripadajućeg psihodelično-progressivnog i sličnog društva. Još najinteresantnija stvar što se tiče cjelokupne karijere jest da bend unatoč mnogim nevoljama nikad nije prekidao rad (2008. je od izljeva krvi u mozak preminuo klavijaturist Jason Stewart). Konstantno su objavljivali albume i zaključno s ovime nanizali su ukupno 27 studijskih, 9 live, te cijelo brdo različitih kompilacija s mnogim raritetnim snimcima (otprilike 50-ak izdanja).

O njihovoj karijeri valjalo bi ispisati gomile rasprava, no posvetimo li se ovome albumu koji je praktički djelo Dave Brocka (vokal, synth, gitara), jedinog originalnog člana iz 1969. kada je bend startao, dobili smo izuzetan rad vrijedan svakog poštovanja (posljednji originalni član, saksofonist i flautist Nik Turner napustio ih je 1985. zbog profesionalnih gloženja). Obilje psihodeličnih seansi na relacijama space/kraut-rock u kojima gitara i synth igraju glavnu ulogu, ponešto elektronskih eksperimenata, ambijentalnih tema i različitih tempova koji variraju od žestica, preko đuske sve do laganica.

Ukusno raspoređeni materijal na dva cd-a počinje sa žestoko nabijenim "Seasons", "The hills have ears" (s gostujućim gitaristom, takoreći povratnikom Huw Lloyd Langton) i proto-punkom "Death trap" između kojih je porazbacano nekoliko kratkih eksperimentalnih komada, a onda se album giba u zacrtanim sferama space-rocka sa bogato opremljenim laganicama "Southern cross" i plesnim instrumentalom "The drive by". Pronađe se tu i poneki iznenađujući indie-rock komad "The prophecy" kojeg bi si rado pripisao svatko u rangu The National i Arcade Fire, te oni koji svoj utjecajni temelj imaju u new-waveu s rasponom od Roxy Music i Bowiea do Japan i Duran Duran.

Drugi cd otvara daleko eksperimentalnije teritorije sa čudnovatom "Computer cowards" u kojoj je osim raznolikih kompjuterskih efekata razbacano i mukanje krava, a to sve odmah daje do znanja kako ovdje valja očekivati gusti kreativni sirup psihodelije koja je možda još jača nego ikada prije. Slobodni i gotovo elektronski instrumentali čudnovatih naziva "Howling moon", "Trans air trucking" i "Dept vents" omeđeni su sa još jednom sjajnom proto-punk pjesmom "Right to decide" koja frca melodioznošću i prijatnim, nenametljivim Brockovim vokalom (možete se kladiti da bi je Blondie i Ramones 1977/78 rado otkupili za pozamašnu cifru u želji da ostvare hit), a do kraja se još nađe klasičnih Hawkwind komada poput "Aero space edge", "The flowering of the rose", "Green finned demon" i neimenovane posljednje pjesme koja je jedna od najduljih na albumu i iznosi skoro 8 minuta.

Sve je to uistinu lijepo za slušati, 80-tak minuta albuma prođe bezbolno i bezbrižno u psycho-space kovitlanju, no kada se uđe u suštinu ovih pjesama, onda nastane velika zbrka. Album je naime, koncept koji prikazuje internetsko ratovanje, razglaba o samostalnom kućnom radu plašeći se sustava provjere 'internet' policije, usput otkriva drevna proročanstva s praćenjem utjecaja poravnanja zviježđa i njegovog utjecaja na urbano nasilje osjetljivih robota, a iza svega toga stoji nagovještaj kako će ovo novo tisućljeće biti kontra svim pesimizmima - zeleno i puno bujne prirode kada crknu mašinerije.

Uh! Ortodoksno, ali i veoma poetski sročeno.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/06/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Onward
  • Hawkwind (1970)
  • In Search Of Space (1971)
  • Doremi Fasol Latido (1972)
  • Hall Of The Mountain Grill (1974)
  • Warrior On The Edge Of Time (1975)
  • Astounding Sounds, Amazing Music (1976)
  • Quark, Strangeness And Charm (1977)
  • 25 Years On (1978)
  • PXR5 (1979)
  • Levitation (1980)
  • Sonic Attack (1981)
  • Church Of Hawkwind (1982)
  • Choose Your Masques (1982)
  • The Chronicle Of The Black Sword (1985)
  • The Xenox Codex (1988)
  • Space Bandits (1990)
  • Electric Tepee (1992)
  • It Is The Business Of The Future To Be Dangerous (1993)
  • White Zone (1995)
  • Alien 4 (1995)
  • Distant Horizons (1997)
  • In Your Area (1999)
  • Spacebrock (2000)
  • Take Me To Your Leader (2005)
  • Take Me To Your Future (2006)
  • Blood Of The Earth (2010)
  • Onward (2012)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*