Ne želim ni započinjati ispisivati sadržaj kutije s naljepnicom "Legendarni Tom Waits" jer bi to oduzelo puno previše i mojeg i vašeg vremena, već ću se ograničiti samo na nedavno izdanu kompilaciju tog starog majstora nazvanu "Used songs 1973-1970". Nakon "Beautiful Maladies: The Island Years" objavljene 1998. koja nam je donijela neke od njegovih najpoznatijih "hitova" snimljenih za Island (hit u smislu kako ga rabi glazbena industrija, dakle prodaja, je kod Toma nešto sasvim drugo), uslijedio je i logički nastavak spomenute kompilacije i objavljivanje snimaka s njegove prve diskografske kuće, Asylum. Za nju je izdao svojih prvih sedam albuma, od "Closing Time" (1973) sve do "Heartattack and Vine" (1980). Da je to bilo izuzetno plodonosno autorsko razdoblje, svjedoči i činjenica da je ovo nakon "Anthology of Tom Waits" (1985) i "The Asylum Years" (1986), treća službena kompilacija kuće Asylum.
Na početku karijere Tomov zvuk je bio više pojednostavljen (bubanj, bas, a često samo klavir) i imao onu neku barsku jazzy atmosferu, a glas mu još nije bio toliko ishaban (poslušajte "Ol' 55" s prvog albuma); kasnije je glas postajao onakav kakvim ga znamo danas, a zvučna se slika polako mijenjala i nadograđivala; preko električnih gitara često bluzerskog prizvuka ("Mr. Siegal") do melodične buke koju danas proizvodi svim (ne)mogućim instrumentima. Stare i nove ljubavi, piće, život i snovi u kasne sate te mnogo toga drugog provlači se kroz priče jednog od najboljih storytellera današnjice; poslušajte samo uglazbljivanje tipičnih američkih marketinških rečenica, između ostalog, u genijalnoj "Step Right Up" - nepobitan dokaz da se može pjevati o ama baš svačemu ako to radiš na pravi način i ako si Faca. Od poznatijih stvari na ovoj kompilaciji imamo legendarnu "Heartattack and Wine" i prekrasnu "Jersey Girl", a moji favoriti osim spomenute "Step Right Up" su još "Whistlin' Past the Graveyard", "Burma Shave" te "(Looking for) The Heart of Saturday Night". Što naravno ne znači da je ostatak bez veze, jednostavno su mi ove prirasle srcu.
Iako je rađenje kompilacija tako velikih persona i autora kakav Tom zasigurno jeste, poprilično nezahvalan posao jer uključuje odabir najboljih pjesama iz mase jako jako dobrih, a i svaki od fanova ima svoje mišljenje o onome što bi na takvu kompilaciju trebalo ići (osobno mi je žao što se s legendarnog koncertnog albuma "Nighthawks at the Diner" na kojem je Tom pokazao da je i zabavljač i zajebant, na ovoj kompilaciji našla samo jedna stvar), "Used Songs" sa svojih 16 "rabljenih songova" je sve u svemu jako dobra ploča i više nego preporučljiv početak za upoznavanje mladih dana našeg starog prijatelja.
sale // 02/03/2002