U posljednjih nekoliko mjeseci nitko iole vezan uz popularnu muziku nije mogao proći a da nije čuo za Lanu Del Rey. Nazivaju je "gangsterskom princezom", "novom Nancy Sinatrom", a njeno pravo ime je Elizabeth Woolridge Grant.

Na sceni je od 2008 kada je pod imenom Lizzy Grant objavila jedan ep. Nezapaženo je prošao i studijski album nazvan "Lana Del Rey a.k.a. Lizzy Grant" objavljen 2010, a tek potpunom promjenom imena u Lana Del Rey i objavljivanjem singla Video Games počelo je zanimanje za nju.

Lijeni vokal proteže se preko romantično depresivne podloge i čini pjesmu zanimljivom. Kao i sljedeći singl koji koristi istu formulu, ove su pjesme kao stvorene za srednjoškolske stiskavce i tinejdžerske problematične situacije.

No, nažalost, magija tu i prestaje. Uz eventualnu iznimku trećeg singla, koji nije do pojasa prethodnicima, ostatak albuma pokušava izbjeći formuli dosadnosti i ponavljanja istih pjesama no ne uspijeva. Na većini pjesama ritam (mašina) je ono što se najviše čuje i najviše smeta, a atmosfera je kao u pjesmama Nenneh Cherry s kraja osamdesetih. A to smo već više puta prožvakali i ispljunuli.

S obzirom da je Lana Del Rey, odnosno Elizabeth Grant mlada i ambiciozna pjevačica koja i sama piše pjesme, vjerujem da će sljedeći album popuniti boljim pjesmama i razuvjeriti me u mišljenju da je ona samo jedna u nizu prolaznih medijskih napuhanih priča.

ocjena albuma [1-10]: 5

pedja // 27/04/2012