Svako toliko se nekom poznatom izvođaču/izvođačici dogodi da ima potrebu snimiti neke tuđe pjesme koji su mu/njoj favoriti ili pak smatra da im može udahnuti novu vrijednost odnosno poboljšati je. Neki se odluče na formate ep-a, a neki bome i na dugosvirajuće albume. Rezultati takvih izleta budu različiti, no mora se priznati da tu bude i odličnih izvedbi.

Posljednja u nizu takvih je i Macy Gray, koja je nakon pet studijskih albuma popunjenih njenim pjesmama odlučila predočiti široj javnosti što ju je mučilo kod nekih dobro ili manje poznatih pjesama. Na repertoaru se našlo pjesama od 1967 do 2008 od čega 11 pjesama i nekoliko neobaveznih "skitova" ili predaha, bez koji se stvarno moglo.

Rezultat je kao i kod mnogih dosad vrlo različit. Ima tu svega i svačega, a da se format sveo na 15-20 minuta, moglo bi se reći da je Macy pogodila u sridu. No, cd dopušta svašta pa tako i tipku "skip" koja koristi u nepovoljnim situacijama.

Povoljne su sljedeće. Otvaranje albuma. Here Comes the Rain Again Eurythmicsa donosi mističnu atmosferu, kako i treba, no hrapav Macy-in vokal nije tu baš najbolje sjeo, no niti ne šteti pjesmi. U sličnom (ne)ritmu je i Radioheadova Creep, no taj isti vokal tu odlično paše i daje jednu novu dimenziju mnogima "omraženoj" Thom Yorkeovoj.



Smoke Two Joints reaggae benda The Toyes iz 1983, donosi joj i naljepnicu "explicit lyrics", no u današnje vrijeme to zvuči prilično smiješno, a smiješan i simpatičan je i text.

I smoke two joints in the morning, I smoke two joints at night
I smoke two joints in the afternoon, it makes me feel alright
I smoke two joints in time of peace, and two in time of war
I smoke two joints before I smoke two joints, and then I smoke two more

Od pjesama koje još vrijedi spomenuti u pozitivnom kontekstu imamo razigranu Maps trenutno neaktivnih Yeah Yeah Yeahs. Macy je uspjela ovoj inače odličnoj pjesmi dati dozu sebe i načiniti je skoro pa boljom od originala. Wake Up od Arcade Fire ne razlikuje se toliko od originala ali nije ni uništena ovom obradom, pa će se svakako rado ponekad zavrtjeti u mom plejeru.

Ono što svakako treba izbjegavati je Nothing Else Matters, koja uspijeva biti dosadnija i od dosadnog originala. A to je stvarno rijetkost.

Ostalo i nije tako strašno, al nije baš nin vrijedno spomena.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 25/04/2012