Postoje bitke koje se vode cijeli život. Svaki dan iznova. Jedan od tih permanentnih sukoba je borba protiv kompromisa. Uvijek, dnevno iznova potpaljivana strahom provesti čitav život u monotoniji. U kome se ništa ne dešava što bi na mrtvačkoj postelji bilo vrijedno spomena. Sjećanja. Pitanja poput: 'Kakav je dan danas? Je li drugačiji od jučerašnjeg? Mijenja li se što?' tada postaju od egzistencijalne važnosti. Album prvijenac niškog sastava Plastic Sunday je njihov način kako uhvatiti se u koštac s tom dosadom i letargičnosti modernog doba. Njihovo oružje je oštra, hrapava i divlja distorzija, kombinirana s čvrstim ritmovima. S mješavinom nesputanog garage rocka i nekontroliranog noise rocka, Plastic Sunday zaista i uspijeva razbiti barijeru sveopće usnulosti. Svoje vlastite i one od slušatelja. Što ovaj kratki album čini sve drugo samo ne dosadnim.

Ovaj tročlani sastav je imao poprilično uspješan start. Online magazin Popboks im je 2010. godine dodijelio titulu najboljeg novog benda. A Milan Mitrović (vokal, bubnjevi), Aleksandra Stanković (bas gitara, prateći vokal) i Bratislav Mitrović (gitara) su od nastanka benda 2008. pa do sada imali više uspješnih nastupa širom Srbije. Dok je njihov single "Radostan dan" te iste godine kotirao visoko na relevantnim hit-ljestvicama.

Ipak je od tada morala proteći skoro pa puna godina dana (album je objavljen u prosincu 2011.-e) do konačnog izlaska od "Razum traži razloge". Debitantskog mini-albuma s šest pjesama. Od kojih je jedna prethodno već spomenuta "Radostan dan". I sudeći po ostatku albuma. To jest, po drugih pet pjesama koje su novijeg datuma, stječe se utisak da je možda bilo bolje ne uvrstiti na njega taj single. Razlog tome je što su ostale pjesme puno jačeg i žešćeg kalibra. Te se pjesma "Radostan dan" spram njih čini deplasiranom. Iz današnje perspektive gledano, zaostatak iz prošlosti kada je se ovaj bend još uvijek stilski tražio. Da su se napokon našli svjedoči ostalih pet pjesama. One zacijelo nisu u toj mjeri radiofonične kao što je to bio slučaj sa singlom "Radostan dan", ali su zato puno uzbudljivije i energičnije. U svojoj osnovi, njihov stil je ostao isti; minimalistički orijentiran na gitari, basu i bubnjevima. Ali je zato postao puno radikalniji. Njihova noise rock komponenta je još više naglašena. Uspoređeno sa spomenutim singlom, ostale pjesme su emotivnije, mračnije pa i kaotičnije. Bivše linearne gitarske melodije je zamijenila vibrirajuća distorzija zvuka, bez da je se zapravo izgubila njihova vrlo ugodna melodičnost. Stoga se može reći da su Plastic Sunday žrtvovali svoju mainstream-stranu na račun umjetničke slobode. Što vjerojatno mnogima koji su očekivali nešto "mekši" album i nije sjelo najbolje. No, pjesme poput uvodne "Negde" ili "Svuda oko nas" naprosto ključaju od vrelih riffova i hipnotičnih bas linija. I one imaju onu potrebnu atraktivnost privući ljubitelje žešćeg zvuka, koji se u početku možda i nisu posebno zanimali za ovaj bend. Uz to Plastic Sunday pokazuju i evidentnu spremnost za eksperimentiranjem. Pjesma "Sumorno sunce" je prožeta atmosferičnim, pomalo sablasnim zvukovima, raznovrsnim šumovima. Jedina na engleskom otpjevana "Here I am" po svojoj teškoj dinamici zalazi čak i u stoner rock vode.

Namjera učinti ovaj album što bližim onome što se podrazumijeva pod 'garažno' i 'noise' se vidi i kroz njegovu produkciju. Ostavljena dovoljno "prljavom" i neprirađenom, ona je izvrstan tehnički ekvivalent glazbi ovoga benda. Ali i tematici kojom su preokupirane ove pjesme; frenetični vrisak oslobođenja iz tmurnog sivila svakodnevice, koji poziva da mu se svi mi pridružimo.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 05/04/2012

PS: Album "Razum traži razloge" je dostupan kao free download ovdje