Ja imam posve pogrešnu sliku o Francuskoj. To mi je najkasnije postalo jasno s ovim EP-jom mladog peteročlanog sastava Grand Central iz Ile de France. Za mene je ta država i sve što je povezano s njom značilo prije svega sir, vino, Baguette, šansona, francusko ljubljenje, francuski ležaj, i naravno slatke Francuskinje... Nikada, ali stvarno nikada ne bih pomislio da otud može doći jedan ovako žestoki mamojebački hardcore punk'n'roll, koji je doslovce u samo dvanaest minuta samljeo svu moju romantičnu sliku o toj zemlji. Riječ je o njihovom debitantskom Ep-ju nazvanom jednostavno "01", na kojem se nalaze četiri razbijačke skladbe. A ova bezobrazno dobra i besprijekorno prljavo producirana smjesa tonova je snimljena u Le Studio u gradu Limours i objavljena u prosincu prošle godine za label Hellvice I Vicious Records. Dočim, ovaj bend se ne sastoji iz tamo nekih početnika, već tipova koji u svoj "radni staž" upisuju prethodna članstva u međuvremenu ugašenim bendovima kao što su SMSCREW i Madame de Montespan - eto, ako to nekome nešto više govori. U svakom slučaju je očito da dečki znaju svoj posao, a i točno što žele. Koliko ja to sve vidim ovako iz daleka, nekima od njih je dojadilo svirati samo punk, drugima hardcore, a trećima rock. Pa su se odlučili ujediniti i skupa načiniti jednu vlastitu glazbenu supstancu, koja ne poštuje pravila ni jednog, ni drugog, a ni trećeg - pa što bude, neka bude. A ispalo je nešto na čemu slobodno mogu graditi svoju daljnju karijeru - vrlo obećavajući EP, koji ima u sebi ono nešto što slušatelja zgrabi na prvo slušanje i tjera ga da ponavlja ove četiri pjesme dok sam sebi radi toga ne počne ići na živce.



Dobroj kvaliteti ovoga Ep-ja sigurno ide na ruku i to što su na njemu samo četiri pjesme. Tako da je se ovdje Grand Central za početak pokazao od svoje najjače strane. Jer da se radi o pravom albumu, zasigurno bi se našla poneka loša stvar radi koje bi se onda moglo reći: 'Hm, ima svojih momenata, ali nije sve baš tako dobro'. No, ovdje je od uvodnog bijesnog hardcore-vriska pjesme "Pacific", pa do završne odjave razuzdanih distorziranih valova umiruće gitare u pjesmi "Hollow (the dead man song)" sve ispunjeno energičnom riffažom i divljim ritmovima. Grand Central sa svojim 'no pasaran' garage punk'n'roll stilom pokazuje cijelo svoje gnušenje prema dosadnim i plitkim pjesmuljcima; oni su direktni, beskompromisni i žanrovski potpuno nesputani. Melodične garage rock melodije se smjenjuju s dinamičnim hardcore prekidima, a back vokali djeluju kao da se ovdje radi o nekom oi! streetpunk bendu. U sve četiri kompozicije se osjeća gotovo pa opsesivna usmjerenost na žestoke riffove i vrlo energični vokal, koji kolidira s lupajućim ritmovima bubnjeva. U njima nema mjesta predahu, izuzev kratkih usporavanja kao u pjesmi "Pacific", ali koja više dođu kao zatišje pred buru. Gitarske solaže su kratke, ali za ovakve pjesme i ne trebaju biti duže jer glavnu ulogu ovdje vode repetitivni, fuzzy i vrlo melodični masni riffovi. Cijeli EP protječe u srednje brzom ali iznimno dinamičnom tempu. Gdje se na počecima pojedinačnih pjesama nalaze kratki uvodi bubnja, gitare ili basa, da bi se potom automatski prešlo na superlativnu pržionu emocijama nabijenih melodija.

Stil ovih francuza spaja mladalački bijes punka, destruktivnu srđžbu hardcora i neotesanu divljinu rock'n'rolla. A s takvom eksplozivnom smjesom nije ni malo lako baratati kako Bog zapovijeda, i preporučuje se najveća predostrožnost. Isto tako bih ja trebao malo manje ih hvaliti, jer su još tek na početku. I tko zna kako će se to sve odvijati dalje (ako se bude odvijalo dalje). Ali svojom sviračkom kvalitetom i dugogodišnjim iskustvom oni savladavaju do sada sve bez pol muke. A isto tako ovaj EP bez ikakvih problema zadobiva odmah na prvu svu simpatiju slušatelja, i svakako da na ovaj bend treba itekako računati u budućnosti.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 28/02/2012