S obzirom da trenutno vlada prava medijska i konzumna histerija za precijenjenim novim albumom Franz Ferdinanda (kojeg smo btw za Vas preslušali i recenzirali još prije skoro mjesec dana) - oni pravi lijepi, i dobri albumi ostaju nekako u sjeni. Takav je i slučaj s "Cripple Crow" - Devendrinim 4 i zasad najuspjelijim albumom. Ovdje se radi o glazbi koja nije hype i koja je bezvremenska. Akustični acid-folk sreće latinoameričku psihodeliju tipa Os Mutantes ili Caetano Veloso a sve to je obavijeno mističnošću dostojne
Gram Parsonsa, Nick Drakea ili pak Jeff Buckleya. 22 neizbrušena dragulja stisnuta u preko 70 minuta vode Vas od Woodstocka (gdje je album sniman) preko Venezuele (gdje je Devendra rođen) do pustinje Mojave.
Album koji na prvu loptu djeluje djetinjasto razigrano i nedovršeno, raste svakim opetovanim preslušavanjem a njegova relaksiranost i ljepota će Vam pružiti podjednako ugodne i lijepe trenutke kakve ste imali po atmosferi s prošlogodišnjim albumom Feist.